Život damo, azbest u Split ne damo – Viktorov poučak br. 450
Hoće li se netko za 3 godine sjetiti u Splitu zašto su paničarili oko tog broda?
“Sve se dešava s razlogom, a nekad je razlog to što si glup i napravio si lošu odluku.” – John Neely Kennedy
“Pomislite koliko je glupa prosječna osoba i onda shvatite da ih je pola još gluplje od toga.” – George Carlin
Kada zaboravim da sam inženjer i ja bi u proteste
U Split je, na putu za rezalište u Tursku, doplovio brod. Prije rezališta, iz njega su se trebale skinuti unutrašnje pregrade i izolacije, koje su se dobrim dijelom iz azbesta. Uz izvarani narod, profesore okoliša kojima je domet u crtankama za vrtiće objasniti važnost čuvanja prirode, s nekompetentnom državnom upravom, uz medije i političare koji žive na jeftinom senzacionalizmu, nastala je frka. “Narod” neće azbest u Splitu. U državi u kojoj je uvoz 35.000 tona otpada kao dobar dan, u državi koja povlaštenom INA/MOL-u na obećanju po principu „majke mi“ dozvoljava obradu biološkog otpada usred Siska bez izrade studije utjecaja na okoliš, u državi koja nije zaustavila na vrijeme gradnju Mini HE na Vrelu Une, u državi kada vidim kako građevinari (trenutno ministar Bačić) i okolištarci (trenutna ministrica Vučković) su prostor i okolišu Lijepe naše pretvorili u „kasicu prasicu“, i ja bih bio protiv. Upravo spremaju novu legalizaciju bespravno izgrađenih vila i bazena. Čijih? Njihovih! Jer kome drugome inače inspekcija dozvoljava divlju gradnju, danas, kada se sa svakog kompjutora i telefona može pratiti svaka promjena u prostoru?
Zaboravio bih inženjersko i okolišno znanje. Iako nisam baš vičan masovnim protestima, zbog sve empatije svijeta za (iz)varani naroda, u stilu one „Život damo Trst ne damo“ pripremio bih transparent „Život damo, azbest u Split ne damo“ i priključio se koloni.
Azbest – čudesni materijal
A ja o azbestu inače mislim sve najbolje. Riječ “azbest” dolazi iz grčkog “asbestos” = neugasiv. Počeo upotrebljavati u vrijeme Antike, u tkaninama otpornim na vatru, u lampama i svijećama. U tehnici se smatra “čudesnim materijalom” jer je jeftin, nezapaljiv, odličan izolator i nepoderiv.
Azbest se koristi(o), u građevinarstvu i industriju, u proizvodnji raznih aparata široke primjene, poput peći, kotlova, cijevi za grijanje i vodovod, klima uređajima, tosterima, sušilicama za kosu, hladnjacima ……
Posljedice velike izloženosti azbestnoj prašini radnika, koji su desetljećima radili u radnom okruženju s visokom koncentracijom prašine, u vrijeme kada zaštitna oprema praktički nije postojala u preradi azbesta su se počele uočavati početkom sedamdesetih prošlog stoljeće. Objavljuju se medicinski dokazi o azbestozi, karcinomu pluća i mezoteliomu. Bolest se znala pojavljivati i kod ukućana radnika. Kod domaćica koje su čistile i prale radnu odjeću, ali i kod drugih, jer su se u neimaštini, za prekrivače, tako barem kažu, znale koristiti vreće u kojima je u tvornice dolazi amorfni azbest iz rudnika. Neke vrste čestica azbesta, znaju biti u obliku oštrih iglica – vrha koplja. One se zabadaju u pluća, gdje zbog postojanosti azbesta i ostaju. Kada ih se, nakon višegodišnje izloženosti, skupi veći broj, može nastati oboljenje.
Manjina zabranila azbest
Zbog mogućih posljedica, neke države su postupno počele ograničavati i zabranjivati upotrebu azbesta. Zabrana se u pravilu odnosi na proizvodnju, prodaju, uvoz i novu ugradnju materijala koji sadrže azbest — ne na njegovo prisustvo u starim objektima i uređajima. Trenutno je to učinilo nekih 55 država. U EU je potpuna zabrana azbesta uvedena 2005. godine. Hrvatska je zabranila upotrebu azbest 2006.godine, uz prijelazna razdoblja za uklanjanje.
Sjedinjene Američke Države, prema zadnjim dostupnim podacima (2024.) nisu uvele zabranu korištenja azbesta. Agencija zaštite okoliša (EPA) donijela je regulaciju o postepenoj zabrani korištenje jedne vrste azbesta, oblika „chrysotile“, do 2037. godine……
Indija, Kina, Rusija, Brazil, Kanada …. Nisu, dijelom ili u potpunosti, zabranili korištenje azbesta.
Oni koji više ne koriste azbest, zamijenili su ga drugim materijalima, čija proizvodnja je višestruko energijski zahtjevnija od azbesta. Zamjenski materijali su u pravilu znatno, pa i višestruko skuplji od azbesta. Upitno je, da li je utjecaj LCA – Life Cycle Assessment – utjecaj na životni vijek – od proizvodnje, do korištenja i prestanka korištenja – alternativnih materijala povoljniji od azbesta, uključujući i utjecaj na zdravlje. Alternativni materijali se dobiju ili iz anorganskih sirovina (staklena i kamena vuna, cement, metal za krovove,…….), što uključuje rudarenje i obradu na visokim temperaturama, i onim > 1400 C ili „nafte“ (teflon, aramid, preoksidirani poliakrilonitril – PAN, bitumen za šindru….), sa svim posljedicama koje prerada nafte nosi sa sobom. Emisije „eq.CO2“ su kod njihove proizvodnje višestruko veće nego kod azbesta. Zbog skupoće, toplinsku izolaciju kuća može si priuštiti manje ljudi.
Unatoč zabrani azbesta u 55 država, činjenica je da SAD i drugih skoro 150 država nije uvela zabranu, pa sam sklon mišljenju, da je zabrana uslijedila zbog sličnih, meni nedokučivih razloga, poput razloga da na plastičnim bocama mora ostati čep, i da se zabrane slamke iz papira. Ne slažem se u mnogome s politikom Trumpa, ali što se tiče papirnatih slamki, pozdravljam njegovu namjeru da ponovno dozvoli i plastične slamke, pa tko voli nek’ izvoli.
Uklanjanje pregrada od azbesta u brodovima je posao bez utjecaja na okoliš i zdravlje
Kada u meni progovara inženjer, kojeg na ovim prostorima nema tko da ga sluša, onda bih rekao da je brod iz kojeg su se trebale skinuti azbestne pregrade, bezopasan posao. Nema baš nijednog stručno-okolišno-zdravstvenog razloga da se taj posao ne obavi u splitskom ili bilo kojem drugom škveru. Pregrade bi se skidale u unutrašnjosti broda. Sukladno obaveznom tehničkom standardu uklanjanja azbesta, sva vrata i prozori bi morali biti zatvoreni. Azbest i azbestna prašina bi ostali unutar broda. Pitam se, da li su za taj posao uopće trebale posebne dozvole. Osobno mislim da nisu bile potrebne, jer Brodosplit gotovo sigurno ima u radnim postupcima i postupak razgradnje broda, a svaki brod ima pregrade u kojima je i azbest. Uvjet je, da li je Brodosplit osigurao konačnog zbrinjavanje azbesta. Ali ni to nije problem. To bi moglo biti neko od odlagališta koje ima posebne kazete za pohranu azbesta, ili dogovor s nekim da se azbest izveze. Ima jako puno onih koji bi to rado učinili.
Vjerujem da Brodosplit ima potrebne dozvole, jer je se u škveru i remontiralo i rezalo brodove. Ishitrena naredba da brod mora napustiti Brodosplit mogla bi postati jako skupa. Čak sam uvjeren da bi država lako mogla snositi nastali trošak i gubitak zarade Brodosplitu.
Nakon presedana u Splitu slijedi li zabrana rada svim brodogradilištima?
Ostavljam malu rezervu, da su neke dozvole možda bile potrebne. Ako jesu, da li se radi o presedanu. Naime, imaju li sva brodogradilišta u Hrvatskoj, koja se pusta desetljeća bave remontima, takve dozvole? Naime, u Hrvatskoj, osim Brodosplita – Remontno brodogradilište, koji u sklopu većih projekata radi i rezanje brodova za otpad ili reciklažu, prema društvenim mrežama iskustvo s rezanjem vojnih i trgovačkih ima brodogradilište Viktor Lenac (Rijeka – Kostrena), a Brodotrogir – Remont i Servis – ima opremu i infrastrukturu za rezanje starijih brodova, koju vjerujem koristi. Manja brodogradilišta i specijalizirane tvrtke u Šibeniku i Lošinju povremeno obavljaju rezanja manjih brodova ili jahti.
Trump je 2005., kao poduzetnik koji se bavio nekretninama, opisao azbest kao „najbolji vatrootporni materijal ikada napravljen“. U knjizi iz 1997., The Art of the Comeback, pisao je kako pokret protiv azbesta vodi mafija, „jer su često tvrtke povezane s mafijom obavljale posao uklanjanja azbesta“.
2012. je objavio na Twitteru kako Svjetski trgovački centar ne bi „izgorio“ u napadima 11. rujna 2001. da „nevjerojatno snažan azbest koji usporava vatru“ nije uklonjen.
Ponavljam, kod remonta, sa i bez rezanja brodova i jahti, u svim brodogradilištima se susreću s azbestnim pregradama? Znači li ovaj presedan da u buduće nijedno brodogradilište neće smjeti primati stare brodove i da je to konačni kraj brodogradnje kod nas?
Hoće li država, po principu splitske prakse zabraniti obavljanje remonta brodova koji imaju azbest? Digne li se, na primjeru Splita, narod Kostrene, Trogira, Šibenika, Lošinja…. Po logici, kada ne može kod njih zašto bi kod nas, ne bi me čudila takva ludost.
Utjecaj juga na splitske odluke
Zašto je dignuta azbestna frka u Splitu? Možda je puhao jugo, koji zna imati razorne posljedice na odlučivanje. Nedavno se gradonačelnik Tomislav Šuta odrekao obrade otpada na odlagalištu Karepovac, i trenutne godišnje uštede građanima Splita od milion eura. Ušteda će biti puno veća kada se pusti u pogon CGO Lećevica.
