Rodna ideologija protiv interesa žena i djece

U svom izvješću s kraja lipnja, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama, Reem Alsalem, fokusirala se na nužnost zaštite prava žena i djevojčica na temelju njihova biološkog spola te upozorava na negativne posljedice rodne ideologije u zakonodavstvu, obrazovanju, medicini i društvu. Istaknula je kako rodna ideologija, koja nastoji odvojiti pojam žene od biološkog spola, potkopava napore za postizanje stvarne ravnopravnosti među spolovima i otežava zaštitu ženskih prava. Ujedno je pozvala države da podrže zaštitu žena i djevojčica na temelju njihova biološkog spola te da zabrane promjenu spola kod djece. Njezino izvješće temelji se na prijedlozima pojedinih država, novijoj sudskoj praksi te postojećim okvirima za ljudska prava, poput Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

Rodna ideologija potkopava pravnu zaštitu žena

Alsalem u svojem izvješću upozorava na međunarodne inicijative kojima se nastoji odvojiti definicija muškaraca i žena od njihova biološkog spola te izbrisati pravnu kategoriju “žena”. Prema njezinim riječima, takvi napori potkopavaju stvarno postizanje jednakosti između muškaraca i žena. Ženama se uskraćuje pravo na priznanje kao posebne kategorije u pravu i društvu. To predstavlja oblik „prisilne uključenosti“ koji se oslanja na očekivanje da će žene biti dovoljno obazrive da žrtvuju vlastito prepoznavanje i zaštitu radi drugih.

Povezivanje spola i rodnog identiteta dovelo je, među ostalim, do sve većeg društvenog pritiska na lezbijke da prihvate muškarce koji se identificiraju kao žene kao seksualne partnere.
U Australiji je to kulminiralo pravnom odlukom prema kojoj zagovaračka organizacija „Lezbijska akcijska grupa“ ne može organizirati sastanke ili događanja isključivo za lezbijke, već takva događanja moraju uključivati i biseksualne žene te se ne smiju ograničiti samo na biološke žene.

U svom ekstremnom obliku, rodna ideologija proizlazi iz pogrešnog uvjerenja da su biološke razlike između muškaraca i žena same po sebi „zastarjeli stereotipi“. Odjeća i vanjski izgled pritom se uzdižu kao stvarni izrazi rodnog identiteta, dok se biološka činjenica da su ljudi sisavci proglašava antiznanstvenim, regresivnim stereotipom.

U pokušaju da se prizna identitet muškarcima koji se identificiraju kao žene ili djevojke, mnoge su države ženama uskratile pravo da budu pravno prepoznate kao posebna, ranjiva skupina kojoj je potrebna ciljano usmjerena zaštita prema međunarodnom pravu — uključujući i lezbijske te biseksualne žene. Težnja ka tzv. neutralnosti, kakvu promiče rodna ideologija, nerijetko dovodi do previđanja specifičnih potreba, prava i ranjivosti određenih skupina. Ako se kategorija bioloških žena izbriše ili odvoji od opresije temeljene na spolu, tu opresiju postaje sve teže prepoznati i suzbiti. Ukratko, ono što nije definirano ne može se zaštititi.

Zato izvjestiteljica poziva države da definiciju „žene“ povežu s biološkim spolom. Prema njezinim riječima, takva definicija trebala bi biti ugrađena u nacionalna zakonodavstva.

„Ne možete štititi ono što ne možete definirati“, istaknula je Alsalem.

U izvješću se također izričito poziva na zaštitu prostora i institucija rezerviranih za žene — poput zatvora i zdravstvenih ustanova — od pristupa bioloških muškaraca koji se identificiraju kao žene.

Promjena spola kod maloljetnika

Alsalem također poziva na zabranu promjene spola kod maloljetnika, uključujući i druge „eksperimentalne i nepovratne medicinske intervencije povezane s promjenom spola“, poput propisivanja blokatora puberteta.

U izvješću navodi da su negativne posljedice tranzicije sve bolje dokumentirane, a uključuju, primjerice, trajnu ili pojačanu psihološku patnju, trajno nezadovoljstvo vlastitim tijelom, neplodnost, ranu menopauzu, povećan rizik od osteoporoze, seksualnu disfunkciju te gubitak sposobnosti dojenja u slučaju mastektomije dojki.

Dopuštanje djeci pristupa takvim zahvatima, navodi se, krši njihovo pravo na sigurnost i zaštitu od nasilja, ali i ignorira njihovo pravo na najviši mogući standard zdravlja, što je protivno njihovim najboljim interesima.

Izvješće također podsjeća da su neke zapadne zemlje već odlučile promijeniti smjer po ovom pitanju. Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Brazil, Argentina i Čile već su ograničili pristup djece pubertetskim ili prijelaznim tretmanima.

Globalni pomak

U posljednjih nekoliko godina vidljiv je sve izraženiji globalni zaokret prema preispitivanju, ograničavanju ili demontiranju rodne ideologije, posebno u kontekstu njezina utjecaja na djecu, obrazovanje, medicinu i zakonodavstvo. Te inicijative dolaze iz različitih ideoloških i stručnih okvira. Od sekularnog medicinskog skepticizma, preko konzervativnog političkog otpora, do feminističke i roditeljske zabrinutosti.

To uključuje zatvaranje britanske klinike Tavistock gdje su takoreći nekontrolirano organizirali promjenu spola kod maloljetnika, objavljivanje Cassovog izvješća koje je oštro kritiziralo eksperimentalne pristupe liječenju rodne disforije kod djece, pa do odluke Vrhovnog suda SAD-a kojom se podržava pravna zaštita djece u Tennesseeju od takvih trendova. Osim toga u sve većem broju zemalja muškarcima koji su promijenili spol u ženski ograničava se pristup ženskim sportskim disciplinama.

Zbog svega navedenog, izvjestiteljica poziva da se pojmovima „žene“ i „djevojke“ označavaju isključivo biološke žene, te da se takvo značenje jasno navede u zakonima.
Pojmovi povezani sa ženama trebali bi se koristiti u politikama i zakonodavstvu koje se odnosi na žene, uključujući područja njihove seksualne orijentacije, reproduktivnog zdravlja i materinstva.

Dosljedna definicija pojmova „muškarci“, „žene“, „dječaci“ i „djevojčice“ nužna je kako bi se diskriminacija i nasilje nad ženama temeljeno na spolu, moglo jasno prepoznati i spriječiti. Odustajanje od precizne i specifične terminologije za žene pod izlikom inkluzivnosti nije u skladu s međunarodnim pravom.

Nas ne bi trebalo zanimati kako se netko seksa, prema kome osjeća privlačnost. Trebali bi svi gledati drugome u oči, a ne u grudi, stražnjice, trbuhe. Trebali bismo gledati čovjeka, a ne njegovu vanjštinu, njegove izbore ili identitete. Kad bismo više slušali jedni druge, umjesto da sudimo, svijet bi bio tiše, ali daleko toplije mjesto.