Dronovi postaju glavno oružje na bojištu
Dronovi napadaju - Rojenje, što znači bacanje dovoljno dronova, može biti učinkovito, ali samo do određene mjere. Ideja o malim i jeftinim bespilotnim letjelicama koje napadaju daleke ciljeve putem rojenja teško je izvediva jer tim dronovima nedostaje potreban domet i brzina. Ako želite da stvari idu brzo i daleko, potreban je mlazni pogon i što poprilično poskupljuje stvar.
Ukrajinci slave jednu od najsmjelijih operacija cijelog rata. Koordinirani napad dronovima na pet zračnih baza duboko unutar ruskog teritorija, poznat kao operacija „Paukova mreža“. Ova sofisticirana akcija s dronovima rezultat je osamnaestomjesečnog planiranja, koje je uključivalo krijumčarenje dronova u Rusiju, sinkronizirana lansiranja bespilotnih letjelica i skrivanje kontrolne stanice u civilnim vozilima. Operacija „Paukova mreža“ još je jednom pokazala koliku stratešku vrijednost dronovi imaju u suvremenom ratovanju.
Uspjeh operacije „Paukova mreža“ nije bio u snazi pojedinačnih dronova, već u načinu na koji je operacija izvedena. U novijoj povijesti jedino se može usporediti s izraelskim napadom pomoću pagera na Hezbolah u Libanonu.
Kombinirani učinak jeftinih sredstava bio je ogroman – uništena je četvrtina strateških bombardera. Čak i ako nije riječ o četvrtini, već samo o šestini, to je u biti nebitno jer je Rusija bila prisiljena udaljiti svoje zrakoplove od bojišta više od 6.000 kilometara – u krajeve Sibira gdje gotovo nitko ne živi, pa je teže neprimjetno se približiti.
S dovoljno vremena i tehnologije, bilo koja država – pa čak i nedržavni akter – može izvesti sličnu operaciju. Tehnologija je lako dostupna, taktika nije posebno zahtjevna. Snaga leži u načinu na koji su pojedinačni elementi povezani i raspoređeni.
Ovo nije prvi napad dronovima na neku vojnu bazu. Rusija se s tim susrela još 2017. u Siriji, kada su pobunjenici uništili nekoliko njihovih zrakoplova. Tada su dronovi ušli u povijest kao “zrakoplovstvo za siromašne”. Poslije toga napadi su bili izvedeni i na američke baze u Siriji i Iraku.
Rupe u obrani: Zašto dronovi lako prolaze kroz protuzračnu zaštitu?
Dok se ruska protuzračna obrana na prvim crtama fronte još relativno uspješno nosi s ukrajinskim dronovima, u pozadini postoje velike praznine. Na dron veličine pola metra, koji leti 50 metara iznad tla, neće ispaljivati raketa tipa S-300 ili Pantsir – stoga je zemlju takve veličine nemoguće u potpunosti zaštititi.
Takve rupe u obrambenim sustavima nema samo Rusija. S dvadeset dronova neprijatelj bi mogao preventivno uništiti hrvatsko zrakoplovstvo, a da nikada ne saznamo tko je odgovoran. Potencijalne prijetnje dolaze i iz Rusije, Srbije, pa i Kine. Onaj tko želi napasti neprijatelja, dronovima može izvesti savršeni „Pearl Harbor“. Najveći izazov je unijeti eksploziv, no ni to nije nesavladiva prepreka ako napadač ima dovoljno vremena za pripremu.
U ovom slučaju, ruska obrana podcijenila je prijetnju iznutra – a Ukrajina je to iskoristila.
Na prvim crtama bojišnice obje strane već su rasporedile višeslojne sustave ranog upozorenja i ometanja signala. Operateri dronova zato pribjegavaju alternativnim rješenjima poput optičkih kabela ili unaprijed programiranih dronova bez potrebe za prijenosom uživo. Takva rješenja izbjegavaju radio detekciju i onemogućuju ometanje.
Više se ne štite samo tenkovi zaštitnim kavezima. Rusija je počela opremati čak i svoje nuklearne podmornice zaštitnim rešetkama protiv dronova, poznatim kao „cope cages“, kako bi spriječila napade iz zraka.
Sjedinjene Američke Države uvele su „no drone zones“ oko nuklearnih objekata. Sada vojska traži dodatne ovlasti za borbu protiv takvih prijetnji. Nakon napada u Rusiji, za očekivati je da će se zabrane dodatno proširiti – ne samo na dronove, već i na kretanje civila u blizini ranjivih ciljeva. Za obranu su razvili sustav THOR (Tactical High-power Operational Responder), koji koristi mikrovalove za onesposobljavanje dronova, što je posebno učinkovito protiv napada u rojevima. Slične sustave razvijaju i druge zemlje.
Problem u borbi protiv dronova jest što su oni vrlo jeftini, pa i sredstva za njihovo obaranje moraju biti jeftina. S druge strane, domet takvih obrambenih sustava je ograničen, pa ih treba imati u velikom broju. Ako su zasnovani na mecima ili malokalibarskim granatama (Sky Sentinel sustav npr.), postoji i rizik od pogodaka vlastitih ciljeva na zemlji zalutalim mecima. Jednom riječju – lakše je napadati nego se braniti.
Rat dronovima u brojkama: Tko proizvodi više, a tko pogađa ciljeve?
Broj dronova koje proizvode Ukrajina, Rusija i njihovi saveznici sada se već mjeri u milijunima. Propagandni kanali zaraćenih strana prikazuju njihovu učinkovitost na terenu. U pokušaju zaštite, Rusi čak natkrivaju ceste ribarskim mrežama u ratnim zonama.
Od početka rata (24. veljače 2022.), Rusija je na Ukrajinu poslala više od 45.000 jurišnih dronova. Njihov je cilj bio uništiti prije svega energetske objekte, civilnu infrastrukturu i stambena područja.
Da su dronovi kraljevi bojišnice, onaj tko ih ima više već bi pobijedio. No nitko ne govori kolika je stvarna učinkovitost dronova u masovnoj uporabi. Koliko ih zaista pogađa ciljeve, a koliko ih biva oboreno ili otkazuje zbog tehničkih problema.
Učinkovitost dronova jako ovisi o tehnologiji, strani u sukobu i tipu drona. Prema ukrajinskom Glavnom stožeru, učinkovitost ruskih kamikaza dronova vrlo je niska. Navodno samo 5 % uspije doći do cilja, dok ostatak biva neutraliziran putem, najčešće ukrajinskim sustavima elektroničkog ratovanja.
S druge strane, ukrajinski FPV (First person view) i kamikaza dronovi imaju promjenjivu uspješnost. Između 10 i 40 %, ovisno o terenu, smetnjama signala i tehničkoj pouzdanosti. Iskusne ukrajinske jedinice navode učinkovitost između 20 i 40 %, ali pitanje je koliko su ti podaci vjerodostojni. Da su točne, ruski tenkovi već bi bili uništeni, a okupatorski vojnici eliminirani.
SAKER dronovi: Umjetna inteligencija u službi ukrajinske obrane
S uvođenjem umjetne inteligencije u upravljanje dronovima, njihova učinkovitost značajno je porasla. SAKER dronovi (naziv dolazi iz engleskog jezika i označava stepskog sokola, poznatog i kao saker sokol) predstavljaju napredna rješenja tipa FPV, koji koriste UI za prepoznavanje, praćenje i uništavanje neprijateljskih ciljeva na bojištu. Riječ je o jednom od najinovativnijih dronskih sustava koje je razvio ukrajinski vojno-tehnološki sektor, posebno za potrebe obrane od ruske agresije.
Ono što SAKER dronove čini posebnima jest njihova sposobnost samostalnog djelovanja. Zahvaljujući lokalno implementiranim UI algoritmima, ti dronovi mogu prepoznati ciljeve poput tenkova, artiljerijskih sustava ili radarskih postaja bez stalne veze s operaterom. To znači da mogu dovršiti misiju čak i u slučaju gubitka signala uslijed elektroničkog ometanja. Drugim riječima, dron “zna” što traži i sposoban je djelovati čak i u elektromagnetski zasićenom neprijateljskom okruženju.
SAKER koristi računalni vid – tehnologiju prepoznavanja slika – za identifikaciju ciljeva na temelju njihove siluete, veličine i položaja. Umjetna inteligencija omogućuje dronu da razlikuje vozila, utvrde i druge vojne objekte te da automatski leti prema njima, izbjegavajući pritom prepreke.
Učinkovitost ovih dronova, prema dostupnim podacima, iznimno je visoka – i do 80 % u usporedbi s klasičnim FPV dronovima. Osim toga, dizajnirani su da budu relativno jeftini i prilagođeni masovnoj proizvodnji, zahvaljujući korištenju komercijalno dostupnih dijelova i domaće softverske infrastrukture.
SAKER dronovi označavaju novu fazu u razvoju bespilotnog ratovanja – fazu u kojoj strojevi djelomično preuzimaju taktičko odlučivanje na terenu. U siječnju 2025. ukrajinske snage pomoću dronova navodno su onesposobile čak 66 % identificirane ruske vojne opreme, što je porast u odnosu na prosinac 2024., kada je taj udio iznosio 49 %. Ovi podaci upućuju na stalno poboljšanje učinkovitosti ukrajinskih bespilotnih sustava.
Budućnost ratovanja: Gdje bi mogli udariti sljedeći dronovi?
Što bi mogli biti sljedeći ciljevi ukrajinskih ili ruskih dronova, teško je predvidjeti. Potencijalne mete mogu uključivati civilne zrakoplove na aerodromima, plinske pumpne stanice ili neka druga mjesta gdje bi i manja eksplozija mogla izazvati znatnu štetu.
Odakle će se ti dronovi lansirati, ostaje pitanje mašte. Moguće je korištenje prilagođenih zrakoplova, brodova ili tajnih lokacija izvan ukrajinskog teritorija. Česta je zabluda da dronovi i rakete koje napadaju ciljeve u Rusiji moraju polaziti upravo iz Ukrajine, no oni mogu doći odasvud. Upravo ta nepredvidivost dodatno povećava strah kod napadača. U konačnici, sve se svodi na omjer uloženog i postignutog.
