O izborima u Njemačkoj

Europski izbori u Njemačkoj završili su porazom stranaka vladajuće koalicije. Socijaldemokratski SPD osvojio je samo 13,9 posto, što je njegov najgori rezultat na njemačkim izborima u povijesti, Zeleni su izgubili više od trećine birača. U odnosu na izbore 2019. SPD je izgubio 1,9%, FDP 0,2%, a Zeleni čak 8,6%. Gubici SPD-a i FDP-a još su značajniji ako ih usporedimo sa snažnim rezultatima na parlamentarnim izborima 2021. na kojima su osvojili 25,7 posto, odnosno 11,5 posto.

Uvjerljivi pobjednik izbora je CDU/CSU koji je osvojio 30 posto – 1,1 posto više nego na europskim izborima 2019. i 5,9 posto više nego na parlamentarnim izborima. Ipak, najveći porast bilježe stranke na političkom rubu: nova stranka BSW (Bündnis Sahra Wagenknecht), koja je nastala rascjepom skupine zastupnika postkomunističke Die Linke (6,2%), te nacionalistička AfD, koji je ojačao na 15,9% (plus 4,9 posto).

O porazu vladine koalicije možda najbolje govori činjenica da u 400 okruga i ne okružnih gradova Njemačke nisu zajedno osvojile većinu glasova. U 95 okruga koalicijske stranke nisu osvojile ni petinu birača, u regiji Erzgebirgskreis sve tri stranke zajedno su osvojile samo 8,5%.

Iako se izbor europarlamentaraca uglavnom tiče europske politike, Nijemci su na ovim izborima glasali prvenstveno za Berlin, a tek potom za Bruxelles. Prema istraživanjima, većina birača (55%) na europskim izborima pratila je saveznu, a ne europsku politiku. Razlog je taj što je 3/4 Nijemaca nezadovoljno vladinom politikom, a 1/2 smatra da vlada zaslužuje lekciju. To djelomično objašnjava i visoku izlaznost birača, koja je sa 64,8% dosegnula najvišu vrijednost u posljednjih četrdesetak godina.

No, iako je AfD postigao snažan rezultat, mnogi njeni glasači sami ne vjeruju da stranka može riješiti njihove probleme. Dok, na primjer, 28% svih Nijemaca odnosno 93% birača CDU/CSU misli da njihova stranka može riješiti njemačke probleme, samo 10% odnosno 63% njihovih birača vjeruje da AfD taj. No ni CDU ne može biti zadovoljan svojim rezultatom. Iako je nezadovoljstvo Vladom ogromno, u zadnje dvije godine stranka nije uspjela značajnije izvući korist od toga i tim biračima ponuditi alternativu.

Dramatičan pad Zelenih trebao je izazvati potres u stranci, ali stranka za loš rezultat okrivljuje antikampanju na Tiktoku i smanjenje važnosti koju birači pripisuju klimatskim promjenama. Čelnici Zelenih Habeck i Baerbock nisu niti došli na izborni domjenak svoje stranke. Za Zelene mora biti posebno bolna činjenica da ih napuštaju i najmlađi birači. Premda se svaki dan govori o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama, rezultat je bio suprotan. Samo 11% birača u dobnoj skupini od 16 do 24 godine glasalo je za ovu stranku, dok je njih 16% glasalo je za AfD u usporedbi s 5% u 2019. Prije pet godina situacija je bila sasvim drugačija, kada je među najmlađim biračima (18-24) čak 34% glasalo za Zelene. Značajan je i pad u svim drugim dobnim skupinama. (Nijemci od 16 i više godina su prvi put imali pravo glasovanja na ovim europskim izborima).

Ovdje im se osvetila činjenica da njemačka vlada često ignorira mišljenje društva kao u pitanju produljenja rada nuklearnih elektrana ili zabrane motora s unutarnjim izgaranjem. To utječe i na popularnost Unije. Udio Nijemaca, prema kojima zemlja za svoje blagostanje duguje članstvu u EU, pao je sa 78 posto na 64 posto.

Za razliku od Zelenih, AfD je osvojio drugo mjesto s 15,9 % premda nije uspio ostvariti si zadani cilj – 20 %. Ono što je neke iznenadilo je to što su postali najjača stranka u pet saveznih država bivše Istočne Njemačke. Tek nekoliko tamonjih gradova su odoljeli njihovim naletima. I dok je na Zapadu AfD osvojio od 8% u Hamburgu do 15,7% Saarlandu, na Istoku je najveća stranka uspjela svugdje osim u Berlinu, u tri savezne države (Saska, Saska-Anhalt, Tiringija) i iznad 30 %.

Svoj dobar rezultat među mladima AfD objašnjava ne samo kampanjom na društvenim mrežama, gdje je nadmašio druge stranke, već i činjenicom da mladi glasači ne poznaju svijet prije AfD-a te je stranka postala normalan dio političkog sustava za njih. Glasovanje za AfD više nije sramota. Između ostalog, svoj uspjeh pripisuju i činjenici da upravo mladi najčešće dolaze u sukob s migrantima (bilo u gradovima ili školama), pa im se sviđa ideja o ograničavanju migracija.

AfD se povremeno pokušava ograditi od svojih naci simpatizera, pa su nakon izbora izbacili iz stranke svog izabranog kandidata Maximiliana Kraha zato što je ovaj ozbiljno narušio odnose sa francuskom strankom Marine Le Pen tako što je tijekom kampanje izjavio da “nisu svi SS-ovci kriminalci”, zbog čega su Francuzi prekinuli suradnju s AfD-om i zalagali se za njihovo izbacivanje iz ID frakcije. Budući da zakonodavstvo nije dopuštalo AfD-u da povuče Krahu s kandidatske liste, stranka ga je isključila tek nakon izbora.

Daljnje veliko iznenađenje je uspjeh BSW, nove lijeve nacionalističke stranke koja je nastala oko ljevičarke Sahre Wagenknecht. Ona je uspjela jer je kombinirala nacionalno konzervativne i ekonomsko lijeve politike. Poput AfD zagovara oštru protumigrantsku poolitiku i kritizira potporu Ukrajini. Kako se u njenim redovima nisu skrivali neonacisti, nije bila niti previše napadana. Zbog svega toga bi vodeće stranke u regionalnim izborima za savezne države mogli ju uključiti u postizborne koalicije ako zatreba. BSW je na Zapadu prešao prag od 5% samo u dvije od deset saveznih država, ali na Istoku se njihovi rezultati uz iznimku Berlina bili puno bolji (od 12,6% do 16,4%).

Iz jednog razloga, međutim, stranke vladine koalicije, posebice Zeleni, mogu biti optimisti da se ovakav rezultat neće ponoviti na parlamentarnim izborima iduće godine. Činjenica je da na europskim izborima, za razliku od parlamentarnih i regionalnih izbora, u Njemačkoj još ne postoji prag od 5 posto.

To je u praksi značilo da čak i stranke koje dobiju nešto manje od jedan posto glasova imaju šanse osvojiti mjesto u Europskom parlamentu. Zbog toga će Njemačku predstavljati zastupnici 15 stranaka umjesto njih šest koliko ih je dospjelo u njemački Bundestag.

Velik dio tih manjih stranaka čine stranke koje su bliske Zelenima, primjerice progresivni Volt koji je osvojio 2,6% glasova i 3 mandata, Stranka za zaštitu životinja za koju su Zeleni nisu dovoljno radikalni i koji zahtijevaju zabranu lova, pa čak i zabranu zooloških vrtova (1 mandat) ili Ekološko-demokratska stranka ÖDP, koja spaja ekologiju s konzervativnim vrijednostima u društvenoj politici. Uz njih, po jednog zastupnika dobile su liberalna PdF Progress Party i Obiteljska stranka, a tri zastupnika imat će Stranka slobodnih birača, koja zagovara slične vrijednosti kao CDU/CSU.

Najpoznatija među njemačkim malim (strankama) je satirična stranka DIE PARTEI, koja je dobila dva zastupnika. Redovito je bila u medijima zahvaljujući svojim provokativnim posterima poput „Ovdje bi mogao visjeti Naci“, „Nacionalno udruženje Bavarske“ ili “Der Storch bringt die Kinder, die Storch bringt sie um” – Roda donosi djecu, Storch (političar iz AfD-a koji je tražio od policije da upotrijebi vatreno oružje protiv migranata, uključujući žene i djecu) će ih ubiti.

Budući da niti jedna od tih stranaka nema šanse proći prag od 5 posto, vjerojatno će barem dio njihovih birača na parlamentarnim izborima glasati za velike stranke.

Razlog uspjeha AfD, BSW, ali i CDU/CSU leži u promjeni interesa njemačkih glasača. Na prvom mjestu se boje porasta kriminala (74%, +22 postotna boda u odnosu na 2019.). Zatim je tu strah od posljedica klimatskih promjena (66%, -11 postotna boda u odnosu na 2019.),  strah od prevelikog utjecaja islama (61%, +14), strah od prevelike promjene u životu Njemaca (56%, +15), prekomjernog dolaska stranaca (53%, +17) i gubitka životnog standarda (50%, +20).

Ekologija više nije presudno pitanje. Na prvom mjestu danas su osiguranje mira i sigurnosti (26%, +4), socijalna sigurnost (23%, +3), migracije (17%, +5), klimatske promjene (14%, -9), te gospodarski rast, koji je danas najvažnija tema za 13% birača (+3 u odnosu na 2019.). Pritom “osiguranje mira” još ne daje odgovor na pitanje kako se točno mogu postići ova dva cilja – mir i sigurnost.

Ono što su ovi izbori pokazali je velika podijeljenost Njemačke na Istočnu i Zapadnu, baš kako su nekad granice išle. Dok su u Bavarskoj, primjerice, proruske i antizapadne stranke AfD i BSW zajedno dosegle 16,4 posto birača, s druge strane bivše njemačko-njemačke granice u Saskoj i Tiringiji to je već 44,4 posto i 45,7 posto. Primarna razlika je u tome što se glavni trend zapadnonjemačkog društva, a to je identifikacija „istočnih“ Nijemaca kao dijela Zapada s određenim skupom vrijednosti nije dogodio.

Glavni razlog je taj što je 40 godina socijalizma u Istočnoj Njemačkoj ipak ostavio tragove u glavama ljudi. Dok na Zapadu više od četiri petine ispitanika Rusiju i dalje smatra prijetnjom, u bivšem DDR-u tako razmišlja tek polovica stanovništva. To ne znači da ispitanici u Istočnoj Njemačkoj automatski podržavaju Rusiju. Premda i istočni i zapadni Nijemci smatraju Rusiju prijetnjom svjetskoj sigurnosti, oni rješenje problema ne vide jednako u suradnji s NATO ili potpori Ukrajini, nego u neutralnosti ili nekom obnovljenom obliku pakta Berlin-Moskva. Istočni Nijemci znatno su manje spremni ispuniti svoje ugovorne obveze i priskočiti u pomoć svojim NATO saveznicima u slučaju rata ili isporučivati ​​oružje partnerskim državama.

Uz sve ove brojke, međutim, mora se imati na umu da manje od 17% cjelokupnog njemačkog stanovništva živi u Istočnoj Njemačkoj (ne računajući Zapadni Berlin), tako da AfD ili BSW neće imati velikog uspjeha i voditi zemlju sve do ne budu popularniji u Zapadnom dijelu i dok ne promijene svoje političke stavove zbog kojih više neće postojati sanitarni koridor prema njima.