Dan poslije
Glasanje diljem Europe je završeno, a već u ovim trenucima vode intenzivni pregovori, tko s kim, protiv koga i za što. Standardna politička operacija nakon izbora. Dominantnu poziciju zadržala je Europska pučka stranka (EPP) koja će u novom sazivu Europskog parlamenta od 720 zastupnika imati 186 mandata. Time automatski pretendira na mjesto predsjednika Europske komisije, a dosadašnja šefica Komisije Ursula von der Leyen ostaje glavna kandidatkinja. Tu ambiciju već je potvrdila ne samo ona, već i predsjednik EPP-a Manfred Weber.
EPP će također htjeti imati glavnu riječ u sastavu Komisije i njezinoj “programskoj izjavi”. No sadašnji šef Komisije najprije treba uvjeriti čelnike država članica. Ako među njima dobije većinsku potporu, europarlamentarci će biti uvjereni. Ovo možda i nije tako jednostavno kao što se čini na prvi pogled.
Iako je u prošlom sazivu parlamenta, kada je prvi put postala čelnica Europske komisije, koalicija EPP-a, S&D-a i Renewa imala 440 mandata, na tajnom glasovanju podržala su je samo 383 zastupnika. Sada takva koalicija ima samo 400 mandata, pa je pitanje da li bi prošla glasovanje jer ne može očekivati ni punu podršku vlastitog EPP-u.
Kada bi sadašnji vladajući trojac uključio i Zelene, imali bi 453 mandata. Međutim, to bi značilo da bi EPP morao napraviti nekoliko kompromisa u vezi s izbornim programom, posebice odbaciti napore da se značajno smanje i racionaliziraju mjere uključene u program Green Deal.
Najveća bi snaga bila kada bi se EPP, S&D i Renew udružili s ECR-om – gotovo 473 mjesta. Međutim, takav sastav kompliciraju socijalisti. Glavni tajnik europskih socijalista Giacomo Filibeck izjavio je da ako EPP odluči Zelene zamijeniti ECR-om u koaliciji, socijalisti se neće pridružiti takvoj političkoj uniji.
Nastavak tvrde linije zelenih mjera mogao bi se nastaviti u Europskom parlamentu i Komisiji, ali bi bio kontraproduktivan na paneuropskoj razini i povećao bi otpor prema središnjim institucijama i zelenim strankama po članicama EU jer su u odnosu na 2019. izgubili 18 mandata.
Mora se reći da se u lijevom okruženju ECR naziva ekstremnom desnicom (iako među njezinim članovima ima stranaka poput slovačkog SaS-a i češkog ODS-a koje nisu desne orijentacije), te se izjednačava s njemačkim AfD-om i francuskim Nacionalnim Udruga Marine Le Pen.
Ako bi socijalisti napustili tako veliku koaliciju, kombinacija EPP-a, Renew-a i ECR-a ne bi ostvarila minimalnu većinu od 361 mandata. U igri je i stotinjak nesvrstanih saborskih zastupnika od kojih bi neki idućih dana i tjedana mogli prijeći u neku od frakcija.
Sljedeći dani pokazat će kakva će biti većina u Europskom parlamentu i hoće li neki od njih odustati od sadašnjih izjava i hoće li neki popustiti u programu. Pravilo je da najmoćnije frakcije od prve do treće dijele najvažnije funkcije.
Glavni moderator službenih susreta i pregovora biti će predsjednik Europskog vijeća – bivši belgijski premijer Charles Michel.
I prije nego što se čelnici država članica sastanu na neformalnoj večeri 17. lipnja, gdje bi trebali razgovarati i o imenu kandidata za mjesto predsjednika Europske komisije, ovaj tjedan očekuju se dva velika i važna međunarodna sastanka u pozadini čega će se također razgovarati o raspodjeli mjesta i mogućim koalicijama.
U utorak će se na summitu B9 sastati čelnici Bugarske, Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Poljske, Rumunjske i Slovačke. Iako je summit uglavnom o sigurnosti, postizborna situacija se ne može izbjeći, pa se očekuje nazočnost i Charlesa Michela.
Krajem tjedna na red će doći i teškaši. Summit G7 u Italiji bit će idealna prilika da njemački kancelar Olaf Scholz, francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni razjasne svoje stavove u uskom krugu. Upravo je Giorgia Meloni iz ovih izbora izašla ojačana. Macron je doživio težak poraz zbog kojeg je raspustio parlament i raspisao izbore, a njegov utjecaj u Renewu značajno je opao.
Scholzov SPD ostvario je najgori rezultat ikada na njemačkim europskim izborima i završio treći. Pobjednički CDU/CSU već ga je pozvao da, po uzoru na Macrona, podnese ostavku, što bi dovelo do prijevremenih izbora u Njemačkoj.
Raspoloženje u Europi pomaknulo se očekivano udesno. Retorički i programski, EPP je također krenuo udesno, posebice njegova ključna stranka CDU. Među socijalistima je na nacionalnoj razini uspjela pobijediti danska socijaldemokratska stranka premijerke Mette Frederiksen, čija se useljenička politika ne razlikuje od desničarskih stranaka diljem Europe.
Neformalni sastanci, pregovori u pozadini samita o drugim temama, zakulisni dogovori i razgovori trebali bi zaključiti službeni summit čelnika EU 27. i 28. lipnja, koji bi trebao zaključiti temeljne okvire budućeg funkcioniranja Europskog parlamenta i Europske komisije dok bi Europski parlament trebao odobriti novog čelnika Komisije na prvoj plenarnoj sjednici od 16. do 18. srpnja.
