Neuspjeh zapadne diplomacije

Unatoč činjenici da se od okupacije Krima Rusija geopolitički počela više fokusirati na Aziju (prvenstveno Kinu) ili Bliski istok, do napada na Ukrajinu u njenom fokusu su bile i zemlje Europe poput Njemačke (zajednička izgradnja Sjevernog toka 2) ili Francuske, koja je i dalje preferirala dijalog s njom i igrala važnu ulogu u sporazumima iz Minska. Ni našoj Kolindi nije smetalo da se druži sa Putinom, a ministar Grlić  Radman je Lavrovu čitao poeziju kao velikom prijatelju.

Vladimir Putin se od 2014. do početka invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. najviše se sastajao s kolegama iz Kine, Turske, Bjelorusije, Kazahstana, Njemačke, Francuske, Irana i Indije. SAD su se na toj listi nalazile tek na 11. mjestu. Činjenica da su Njemačka i Francuska bile tek na 5. i 6. mjestu po broju predsjedničkih susreta, a SAD na 11. svima je signaliziralo promjenu geopolitičkih prioriteta Rusije i to logično prvenstveno prema Aziji. Od invazije na Ukrajinu, Putin se uglavnom sastajao s čelnicima zemalja Zajednice neovisnih država, Bliskog istoka te južne i istočne Azije. Najviše susreta imao je s predstavnicima Azerbajdžana, Kirgistana, Turske, Irana, Tadžikistana i Kazahstana. Jedini zapadni čelnik koji se sastao s ruskim predsjednikom od invazije bio je mađarski premijer Viktor Orbán i to u Kini 2023.

Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov najčešće se sastajao s kolegama iz Kine, Irana, SAD-a, Sirije, Turske, Srbije i Japana. Među zemljama EU s kojima je imao najintenzivnije kontakte u osam godina (2014.-2022.) ruski je ministar imao s predstavnicima Italije, Njemačke i Mađarske. Od invazije, Lavrov se uglavnom sastajao s ministrima iz Kine, Indije, Turske, Azerbajdžana, Irana, Armenije, Venezuele, Egipta i Južne Afrike. Jedine države iz „transatlantskog“ okruženja čiji su predstavnici imali bilateralne razgovore s Lavrovom bile su Mađarska, Srbija, Švicarska, Sjeverna Makedonija (kao tadašnja predsjedavajuća OESS-a), Slovačka i Vatikan.

Te kontakte Putina s vođama drugih zemalja je dodatno prorijedio Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu kada je izdao nalog za uhićenje Vladimira Putina. To je produbilo njegovu osobnu diplomatsku izolaciju Rusije, budući da su trenutačno 124 zemlje (koje čine 64% članica UN-a) članice ICC-a te su stoga obvezne privesti i izručiti ruskog predsjednika Haagu, ali u stvarnosti to nije imalo puno utjecaja. Ulogu predsjednika tako je zamijenio Sergej Lavrov, koji je sudjelovao, primjerice, na summitu BRICS-a u Južnoj Africi 2023. godine.

Da je ta izolacija neučinkovita pokazala su i glasanja Generalne skupštine UN-a. Budući da je Vijeće sigurnosti UN-a paralizirano pravom veta Rusije, Generalna skupština UN-a i njezine rezolucije predstavljaju zamišljeni moralni kompas utemeljen na načelima većine država svijeta u obliku neobvezujućih, ali moralno simboličnih rezolucija. Najupečatljiviji signal bilo je odobravanje četiri rezolucije: osuda invazije (73%), humanitarne posljedice invazije (72,5%), osuda aneksije regija Zaporožje, Herson, Donjeck i Lugansk (74%) i godišnja osuda invazije (73%). Manje uspješne bile su rezolucije vezane uz suspenziju članstva Rusije u Vijeću za ljudska prava UN-a (48%) i rezoluciju vezanu uz obvezu Rusije da Ukrajini plati ratnu odštetu (48,7%).

Tek 89 država UN-a (46,11%) dosljedno je glasalo protiv djelovanja Rusije u svakoj rezoluciji, dok samo četiri zemlje (dva posto) dosljedno glasuju izričito u korist Rusije: Rusija, Bjelorusija, Sirije i Sjeverne Koreje. Preostale zemlje (cca. 52%) uvijek su bile suzdržane u barem jednoj rezoluciji ili su izostale, ovisno o vrsti rezolucije.

Rusija je trenutno najviše sankcionirana zemlja na svijetu, ali samo od strane „Zapada“. Neke zemlje kandidatkinje za članstvo u EU (koje su se formalno deklarirale prema Zapadu) osudile su invaziju na razini UN-a, ali same nisu uvele sankcije (npr. Srbija, Gruzija ili Moldavija), a druge zemlje su čak optuživane za izbjegavanje sankcija, poput Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistan, Turske, UAE ili Armenije. Zato je teško za očekivati da će neke od tih zemalja ući u EU, premda su izrazile želju. No zbog toga nisu bile nečim posebno sankcionirane.

Kada se sve to sagleda, premda u diskursu prevladava sve dublja izolacija Rusije u međunarodnim odnosima, podaci pokazuju da nakon dvije godine agresije najznačajnija diplomatska izolacija postoji (gotovo) samo sa Zapada, a najveći oblik diplomatskog ograničenja ruskog predsjednika trenutačno predstavlja tjeralica ICC-a.