TKO HRANI JUGONOSTALGIJU ? – Viktorov poučak br. 419

“Nostalgija za mjestima tek je opsjednutost: svaka je nostalgija, nostalgija za jednim nestalim vremenom i za jednim nestalim ja u njemu.” – Vladan Desnica (“Proljeća Ivana Galeba”)

Pročitam, kako će se, naša bivša ministrica turizma, kao EU parlamentarka zalagati za cjelogodišnji turizam u EU. Uz rat na kontinentu, genocid u Gazi, zaostajanje EU ekonomije u odnosu na Kinu i SAD, kada je Njemačka sa nekada šeste pozicije po ekonomskoj snazi pala ispod dvadesetog mjesta, kada imamo milijune migranata, kada …. ona izabrala da se bori za cjelogodišnji turizam u Europi. Šta bi to ona poboljšala u Austriji koja cijelu godinu puca po šavovima od broja turista ili u Španjolskoj gdje su pokrenute inicijative da se ograniči broj dolazaka gostiju? Ako je mislila da će se boriti u Strasbourgu za cjelogodišnji turizma u Hrvatskoj, zamišljam kako bi onda bilo najkorisnije, da u zgradi parlamenta otvoriti kiosk, s prospektima i planetarno poznatim ćevapčićima, pa da umjesto da sjedi u sali, i sluša za nju čini mi se i tako teško dokučive rasprave, vrijeme provodi u kiosku. Po mogućnosti u narodnoj nošnji. Uz takve političare, a za dobar dio je bivša ministrica skoro kao mladi Einstein, ne čudi me gdje smo. Ne čudi što mladi pjevaju o odlasku.

U Kumrovcu su jugonostalgičari obilježili još jedan Dan mladosti. Onda dobijem prilog u kojem se navodi što se sve proizvodilo u onoj državi. Pitam se ime li to veze s nostalgičnim obilježavanjem Dana mladosti? Pogledajte, uz upozorenje, ne odgovaram za posljedice:

Vjerujem da ste pogledali prilog. Inače, nedostaje još jako puno onoga što se tada proizvodilo na ovim područjima. Uključujući i cjepiva za pola svijeta. Istini za volju, nije ona država 1945. godine počela izmišljati industriju. Samo je gradila i razvijala na onom što je već postojalo. Iznenadio sam se koliko firmi je preuzela ona država 1945. godine i koji su to giganti nastali do 1990. godine. Usporedite listu i usporedite s ovim danas. Prosto začuđuje što smo sve uspjeli „uništiti“. Kako bi li tek izgledala lista za cijelo područje bivše države.

Mi, koji pamtimo duže, naravno da uspoređujemo ono prije i ovo sada. Kada usporedim sve, baš sve, onda ne vidim baš neki segment u kojem smo sada  mi bolji. Tada je bilo brže sudstvo. Nije bilo reda čekanja za preglede, osim da ste možda u čekaonici prosjedili i pola dana, prije nego ste došli na red. Kažu onda su se dobivali stanovi. Stanovi se nisu dobivali. Dobivalo se stanarsko pravo. Svi koji su radili su cijeli radni vijek izdvajali za stambenu izgradnju. Stanovi su dobivali po nekim pravilima. Godine staža, broj djece, obrazovanje, deficitaran kadar …. Neki su umjesto stana dobili povoljan kredit za gradnju kuće. Mjesečno izdvajanje za stan je bilo oko 10 % od plaće. Izdvajanje je išlo od prve plaće pa sve do one zadnje nakon 40 godina radnog staža, bez obzira da li je netko dobio stan ili kredit. Bez obzira da li je netko već imao kuću i zbog toga nije imao pravo na stan. Stan je mogao dobiti samo jedan od zaposlenih u domaćinstvu, a izdvajali su svi zaposleni. Razlika u stanu između direktora i običnog radnika, koji su uz rijetke iznimke bili u istoj zgradi, bila je samo u tome da je direktor dobio stan sa sobom više. Razlike u plaći između direktora i radnika je bila za faktor 3 – 4.  Svaki zaposleni je, u toku 40-o godišnjeg radnog vijeka, u stambeni fond izdvojio oko četiri godišnje plaće. Zamislite da se danas grade stanovi po istom principu. Skoro da bi svatko počeo dobivati već i drugi stan.

Naravno, se što sam napisao i glorificirao, se nije ticalo, a niti danas se ne tiče onih, koji misle drugačije, koji imaju želje koje se suprotstavljaju sistemu i institucijama sistema. Takvih, uglavnom jako posebnih, je bilo i biti će. Takvi znaju završavati u kazamatima i tuđinama. Takve, pokorna komforna većina progoni. Takvi izazivaju dužno poštovanje i razumijevanje za njihova patnje samo rijetkih.

A pobjednici su uvijek isti. Pobjede obilježe nametanjem, milom (izborima) ili silom (tehnokracijom) volje većini. I oni se prvo pobrinu za svoje. Brinu se, za članove s iskaznicom, danas čak i više nego prije.

Ona država je trajala 45 godina. Hrvatska i druge novonastale države postoje već blizu 35 godina. Koliko bi mogao trajati prilog o gospodarskim dostignućima samostalne Hrvatske? Minutu ili ni toliko. Ne mogu se na brzinu sjetiti niti jedne malo ozbiljnije tvrtke koja je ostala, ili koja je postala veća, s popisa iz priloga. Postoji Končar, ali on nije narastao u zadnjih 30 godina, dapače smanjio se na petinu. Gavrilović ima još samo ime i par proizvoda, na uvoznom mesu. Kraša još ima nešto. Pliva valjda postoji. Podravka nije veća, ne gospodari većim tržištem sada kada je vode na kapitalistički način i kada rukovodstvo ima europske plaće, a radnici balkanske, od vremena kada je direktor imao 3 – 4 puta veću plaču od radnika. Dapače, pitanje je do kada će i ona biti „naša“. INU nema više smisla spominjati. Možda treba spomenuti Imunološki zavod. Nekada su, zajedno s još nekim firmama, proizvodili cjepiva za sve i sva, za pola svijeta. Vladajući ga se ponovno sjetili. Evo biti će cjepiva, samo protiv zmijskog ugriza. Samo što nije. Dobro ako neće baš odmah, obećanje će vrijediti i za slijedeći mandat. Voli narod bajke o uspjehu.

Ruku na srce, da je u onom sistemu sve valjalo, ne bi došlo do promjena. Da su promjene donijele bolje od onoga što se željelo mijenjati, nitko se ne bi sjetio Dana mladosti.

Ni ja, niti moji najbliži ne spadamo u gubitnike tranzicije. Ali kada se, očima inženjera šećem po Sisku, s „ficlekom“ od one Željezare, bez Rafinerije, bez Radonje (Herbosa), bez Segestike, bez Dunavskog Loyda, i inih manjih i većih poduzeća, i kada vidim da za mlade nema perspektive u gradu, izuzev na „bausteli“, a tamo su već Nepalci i Filipinci, i sam postajem jugonostalgičar. Još kada vidim da je za njih stan misaona imenica, a njihovim roditeljima je to bilo pod normalno, taj jugonostalgizam kao da želi van ….. A tek kada sam shvatio da je glavni projekt nove vlade muzej komunističkih zločina jugonostalgizam vrišti u meni…..

Hajde da završim pozitivno. Možda će, ako uspije proći na izborima, bivša ministrica turizma uspjeti s idejom cjelogodišnjeg turizma, koji bi mogao podrazumijevati i puno godišnjeg odmora i vaučere za boravke u hotelima. Onda će stvarno nastati Hollywood. Od kuda novac za to? Za bivšu ministricu, je to glupo pitanje. Pa štamparija novca će samo malo duže raditi. Papira ima.

Kada su nastali: Belišće, Belišće (1884.); Koestlin, Bjelovar (1905.); Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.); Čateks, Čakovec (1874.); Međimurska trikotaža, Čakovec (1923.); MTČ, Čakovec (1923.); Vajda, Čakovec (1911.); Belje, Darda (1911.); Dalit, Daruvar (1905.); Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.); Pamučna industrija, Duga Resa (1884.); Dalmacija, Dugi Rat (1908.); Đakovština, Đakovo (1921.); DIK, Đurđenovac (1895.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); KIO, Karlovac (1903.); Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.); Cemex, Kaštela (1904.); TOP, Kerestinec (1922.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Cetina, Omiš (1930.); Drava tvornica žigica, Osijek (1856.); Kandit, Osijek (1920.); Karolina, Osijek (1909.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); IGM Ciglana, Petrinja (1920.); Sardina, Postire (1907.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Istra cement, Pula (1925.); Brodogradilište 3. Maj (osnovano pod imenom Kvarnersko brodogradilište), Rijeka (1892.); Torpedo, Rijeka (1853.); Tvornica papira, Rijeka (1821.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Mirna, Rovinj (1877.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Segestica, Sisak (1918.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Ciglana IGM, Sladojevci (1900.); Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); TAL, Šibenik (1937.); TEF, Šibenik (1897.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Metalska industrija, Varaždin (1939.); Mundus, Varaždin (1892.); Varteks, Varaždin (1918.); Jadranka, Vela Luka (1892.); Zdenka, Veliki Zdenci (1897.); Dilj, Vinkovci (1922.); OPECO, Virovitica (1896.); TVIN, Virovitica (1913.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Cedevita, Zagreb (1929.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); DTR, Zagreb (1914.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.) *- zapravo nastala 1964. iz Kombinata za naftu i plin, a koji je nastao državnom krađom i spajanjem triju rafinerija: riječke (osnovana 1882.), sisačke (1927.) i zagrebačke (1927.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Katran, Zagreb (1890.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.); Lipa Mill, Zagreb (1907.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); Prvomajska, Zagreb (1936.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.); Zvijezda ulje, Zagreb (1916.); Karbon, Zaprešić (1932.)

P.S. urednika: Danas imamo manje kreveta u hotelima nego 1985.