Austrijski EU cirkus
Austrijska kampanja za izbore za Europski parlament je puno zanimljivija od ove naše, hrvatske. Za to su se pobrinuli njihovi kandidati koji kao da se natječu tko će biti gori.
Početi ćemo sa ÖVP, stranku koja je od 1986. u vlasti, trenutačno sa Zelenima. Ovog puta nositelj njene liste nije Othmar Karas koji je već 25 godina proveo u Bruxsellesu. Tijekom tih godina postepeno je od konzervativca postao progresivac zbog čega je prestao poštovati stranačke odluke kako glasati. Zato je Austrijska Narodna Partija kandidirala Reinhold Lopatku, koji je bio jedan od mozgova desne koalicije ÖVP-a s desno-populističkim FPÖ-om. Lopatka nije baš popularan zbog svog prilično agresivnog rječnika (nama koji smo izloženi vokabularu Plenkovića i Milanovića to nije ništa neobično), ali je stručnjaka za vanjsku politiku. Predsjedatelj je “Savjetodavne skupine na visokoj razini za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma” u Interparlamentarnoj uniji koja uključuje parlamente iz 179 država, potpredsjednik Parlamentarne skupštine OESS-a, posebni predstavnik za parlamentarni dijalog o Ukrajini Parlamentarne skupštine OESS, te predsjedavajući Pododbora za Bliski istok i arapski svijet Parlamentarne skupštine Vijeća Europe
On ionako drugo nema što drugo ponuditi austrijskim konzervativcima. Austrijska vlada, koju je podržavao kao član Nacionalnog vijeća Austrije posljednjih pet godina, primila je u zemlju prošle godine šesteroznamenkasti broj ilegalnih migranata s Bliskog istoka. Ta konzervativna vlada potpisala je čak i europski apel kojim se traži uvođenje novog ureda unutar Europske komisije – povjerenika koji se brine samo za ravnopravnost seksualnih manjina.
FPÖ se proslavio nedavnim skandalom u kojem su neki od njezinih bivših političara čini se bili upleteni u špijuniranje za Rusiju. Populisti se uopće nisu pokušali riješiti etikete austrijskog ogranka Kremlja, čak ni kad su zalijepili cijelu Austriju s plakatima na kojem se ukrajinski predsjednik Zelenski ljubi s predsjednicom Europske komisije von der Leyen. Pored toga je napisano: “zaustavite ludilo”.
Problem ove antimigrantske stranke, koja se od pandemije znatno radikalizirala, jest što već dugo vodi u svim anketama. No, niti jedna druga austrijska stranka trenutno nije voljna za kancelara izabrati gotovo sigurnog pobjednika austrijskih izbora, tvrdokornog predsjednika FPÖ-a Herberta Kickla. S bitno lošijim rezultatom povećale bi im se šanse za ulazak u Vladu.
Desni austrijski birač već je navikao na takve dileme. Sada je, međutim, zabrinut i lijevi glasač.
Austrijski Zeleni su u egzistencijalnoj krizi, a za to je najviše zasluđna njihova nositeljica, 23-godišnja klimatska aktivistica Lena Schilling. Razlog tome nije njena mladost i žar za borbu protiv globalnog zatopljenja (kao da je to jedina tema koju EU parlament rješava).
Schillingina karijera kod Zelenih počela je obećavajuće. Zelenima, koji su u koaliciji s Narodnjacima morali napraviti mnogo kompromisa, trebao je netko tko unosi dašak svježine na europske izbore. Pronašli su lijepu mladu klimatsku aktivisticu koja zna govoriti i već je imala kolumnu u najčitanijim novinama u zemlji, Kronenzeitung. Nije bilo važno što je “lajkala” na internetu stvari poput “Fick die Polizei!”, “Österreich du Nazi!” i “All we want for Christmas is full communism”.
Glavni problem su njeni tračevi i umreženost sa određenim medijima. Razotkrivena je veza Zelenih i nekih novinara. U javnost je izašla izjava predsjednice parlamentarne frakcije Sigi Maurerove, koja je zajamčila stranačkim kolegama da austrijski mediji sigurno neće pisati o lošem karakteru Lene Schilling.
Maurer je nekoliko mjeseci uspijevala zahvaljujući naklonosti Corine Milborn sa televizije Puls24 prikrivati informacije o optužbama za spolno uznemiravanje drugih novinara od strane Schilling. Osim toga je poznatog ljevičarskog političara i TV komentatora Sebastiana Bohrna Menu optužila da je pretukao voju trudnu suprugu, također poznatu ljevičarsku aktivisticu Veroniku Bohrn Mena, zbog čega je ona pobacila dijete. Bračni par uspio je obraniti svoju čast i prisilio Schilling da potpiše izjavu pod prisegom u kojoj je morala obećati da više neće iznositi takve tvrdnje, kao niti druge lažne tvrdnje o njihovoj udruzi.
Armagedon se dogodio kada je dokancelar i predsjednik Zelenih Werner Kogler, zajedno s cijelim vodstvom Zelenih, sazvao konferenciju za novinare na kojoj je stao u obranu mladog pojačanja rekavši da su teške optužbe na njen račun samo nekakve “anonimni prdeži”. Ignorirao je da je protiv Schillinga svjedočilo 50 ljudi iz zelenog miljea Austrije. Unatoč svemu tome Zeleni nisu povukli Schilling. Da to nije dosta, Schilling je na društvenim mrežama priznala da “nikoga u životu nije tako mrzila kao Zelene”.
Od toga profitiraju austrijski komunisti iz uskrslog KPÖ-a koje na europske izbore vodi poslovođa pretežito veganske bečke kavane. Prvi put u svojoj povijesti austrijski Komunisti imaju šanse osvojiti mandat u Europskom parlamentu. Slogan njihove kampanje je: “Stanovanje umjesto oružja”. Nažalost, oni su još jedna proruska stranka, koja se bori protiv vojne potpore Ukrajini. To što Austrija Ukrajini uopće ne isporučuje oružje, jer to austrijska neutralnost zabranjuje, njima je nevažno.
Zbog svih tih skandala, jedini koji bi trebali profitirati su austrijski socijalisti. Nažalost SPÖ ne mijenjaju ništa i za Strasbourg kao nositelja predlaže dosadašnjeg euro parlamentarca Andreasa Schiedera. Zbog toga umjesto da rastu u anketama, oni stagniraju.
