Slovačka proživljava najdramatičnije dane u zadnjih 30 godina

Pokušaj ubojstva premijera Roberta Fica, događaj je koji će na duže vrijeme promijeniti društvenu atmosferu u Slovačkoj i imati brojne unutar političke posljedice. Svi u najvećoj slovačkoj stranci SMER-SD kojom više od 20 godina vlada Robert Fico čekaju njegov znak iz bolničkog kreveta. Prve želje bolesnika će oblikovati politiku cijele koalicije.

Već prve minute nakon atentata pokazale su da su se unutar vladajuće koalicije koju čine SMER (u europskom parlamentu nekada su pripadali među Socijal-demokrate, ali su bili izbačeni, možemo reći da su pandan hrvatskom HDZ-u), HLAS-SD (deklariraju također kao Socijal-Demokrati, ali možemo ih nazvati blađom strujom HDZ-a) i SNS (koji su članovi europarlamentarne skupine Identitet i demokracija kojoj pripada njemački AfD) sudarila dva potpuno različita pristupa reagiranju na tragediju.

Potpredsjednik parlamenta Peter Žiga (Hlas), novoizabrani predsjednik Peter Pellegrini i predsjednica na odlasku Zuzana Čaputova koja pripada trenutačno lijevoj opoziciji su govorili praktički istim jezikom. Pozvali na jedinstvo i dijalog kako narod, tako i političare, te da ne optužuju jedni druge.

S druge strane Andrej Danko, predsjednik Slovačke Narodne Stranke (SNS) kojem je nedavno oduzeta vozačka dozvola jer je pijan srušio semafor i napustio mjesto nezgode, te potpredsjednik stranke SMER Ľuboš Blaha koji je poznat po svojim proruskim stavovima su za atentat optužili oporbu i medije.

Previše političara vladajuće koalicije svoj model djelovanja gradi na permanentno podgrijanoj konfrontaciji i cijelo vrijeme vode nepomirljivu borbu s liberalnom demokracijom i Zapadom kao takvim. To će se još produbiti kada u stranci HLAS mjesto predsjednika stranke preuzme Matúš Šutaj Eštok, koji je politički blizak radikalima iz SMERA i SNS-a.

Stranka SMER i njen predsjednik Fico nisu žrtve, nego jedan od krivaca društvene polarizacije. Bilo je trenutaka kada su bili defenzivniji, naročito nakon ubojstva novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice, nakon čega su izašle u javnost veze između političara, kriminalaca, poslovnih ljudi i policije. Zbog toga su se tada u brojnim slovačkim gradovima održavale masovne demonstracije protiv tadašnje vlasti SMERA, a Fico izgubio izbore 2020. godine.

Ficova postupna radikalizacija nastala je kao reakcija na njegov prijašnji pad i masovnu istragu gospodarskih i korupcijskih zločina iz perioda njegove vladavine od 2012. do 2020. Istraga je pokazala da su deseci Smerovih dužnosnika sustavno činili kriminalne radnje za svoje i stranačke potrebe. Vodstvo Smera se prepalo kada su u javnost izašle razgovori Fica i Roberta Kaliňáka (bivšeg ministra unutarnjih poslova, a sada ministra obrane) s odvjetnicima koje su bile snimane mjesecima. No tadašnja vlada premijera Matoviča i Hegera nije imala hrabrosti privesti ih i optužiti za organiziranje zločinačke skupine.

Tu slabost je iskoristio Fico i početkom 2022. krenuo u populističku protuofenzivu. Neposredno prije rata u Ukrajini postavili su jumbo plakat protiv “izdajnika” i američkih agenata, odnosno svih zastupnika koji su glasali za navodno veleizdajnički obrambeni ugovor sa SAD-om. Ugovor s gotovo istim tekstom i bez ikakvog uzbunjivanja javnosti odobrila je Orbánova Mađarska, ali i druge države, a čiju provedbu ni u čemu ne koči sada Robert Kaliňák. Glavna tema kampanje nisu više bile korupcija i kriminal već ilegalni migranti.

Nakon izborne pobjede SMER je uspostavio tvrdi stil vladanja u kombinaciji s brutalnom retorikom. Nakon drugog kola predsjedničkih izbora u kojima najveća stranka nije niti imala svog kandidata, priprijetio je oporbenom vođi Petru Šimečku riječima slovačkog kvislinškog vođe iz 2. svjetskog rata svećenika Jozefa Tise – “reži i sjeći do krvi, ne bude to prvi puta“.

Ono što je jedinstveno u ovom atentatu u odnosu na neke druge atentate na političare je profil napadača. Prvo je sve iznenadila izjava atentatora, 71-godišnjeg Juraja Cintule, koja je procurila u medije dok još nije niti bio ispitan od istražnih organa. U njoj je naveo dva konkretna razloga zašto je počinio taj napad. Jedan je bio smjenjivanje predsjednika državnog sudbenog vijeća Jána Mazáka, koji je bio optužen za zloupotrebu položaja, a o čemu će na kraju odlučiti ESLjP u Strasbourgu. Drugi je bio oduzimanje autonomije nacionalnoj javnoj televiziji, uvođenje cenzure uplitanjem na programski sadržaj, te reduciranje financija kako bi se njena gledanost dodatno snizila. Fico smatra da mediji trebaju prvenstveno služiti vlasti i zabavljati ljude i širiti samo dobre informacije kako bi mogao neprimjetno i bez kritike provoditi politike kakve želi. Fico želi televiziju kao u doba komunizma.

Dok su provladini medijski kanali prikazivali Juraja Cintulu kao fanatičnog progresivaca koga je atmosfera sa oporbenih skupova i konzumacije vijesti iz „protivničkih“ medija dovela do pucanja na premijera, liberalni novinari isprva su ubojicu odredili kao antiromskog rasista, neonacistu i protivnika migranata.

Sada, umjesto kristalno jasnog profila, pred nama se pojavila slika čovjeka frustriranog vlastitim životom. 2015. godine hvalio je desničarsku neonacističku prorusku paravojnu formaciju „Slovački branitelji“ koja je surađivala sa slovačkim ogrankom proputinovske organizacije „Noćni vukovi“, i koju je podržavao prvi slovački premijer Jan Čarnogursky (bivši komunistički disident koji je od protivnika Rusije postao njen zagovornik). Juraj se također protivio dolasku ilegalnih migranata kojih u to vrijeme nije niti bilo u Slovačkoj.

Te iste 2015. izdao je knjigu „Efata: O Ciganima i Romima“ u kojoj je iznosio svoja razmišljanja o tome kako bi pojedinac trebao postupiti u slučaju da država zakaže. Već tada je smatrao da je razumljivo da se ljudi odlučuju za radikalna rješenja kada su nezadovoljni. U knjizi je iznosio kako podržava program ekstremne desničarske neonacističke stranke LSNS, te izražavao simpatiju prema masovnom ubojici koji je 2010. u Devinskoj Novoj Vesi kraj Bratislave hladnokrvno ubio sedmero Roma, a 15 ranio.

2019. od ekstremnog desničara je postao „mirotvorac“. Osnovao je vlastiti pokret „Protiv nasilja“ kao reakcija na ubojstvo jednog Filipinca u Bratislavi iz rasne mržnje. Te godine je dva tjedna prije predsjedničkih izbora izjavio da će glasovati za kandidatkinju lijevih stranaka, Zuzanu Čaputovu. U daljnjim objavama je izjavljivao da je fašizam rak koji se može liječiti, te kritizirao američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kada je Rusija napala Ukrajinu, na društvenim mrežama je doveo u pitanje ideju slavenskog bratstva. “Kakvo slavensko bratstvo? Ja vidim samo agresora i napadnutog.”

To nisu bili jedini zločini iz mržnje u Slovačkoj. 2022. se dogodilo dvostrukog ubojstvo u Bratislavi ispred LGBT kluba. Tada su se konzervativci suočili s kritikama i napadima da su oni ti koji su svojim stavovima i odbacivanjem prava LGBT zajednice stvorili atmosferu koja je rezultirala zločinom. Ubojica Juraj Krajčík se radikalizirao sudjelovanjem u raspravama američkih neonacista. Najprije je planirao atentat na tadašnjeg premijera Hegera, a zatim je razmišljao o napadu na Roberta Fica i predstavnike židovske zajednice. Na kraju se odlučio za najlakšu metu. Ljude koji su sjedili ispred lokala. Otprilike pet sati prije pucnjave, počinitelj je na Twitteru objavio manifest na 65 stranica s rasističkim , antisemitskim i homofobnim sadržajem pozivajući na nasilje nad Židovima i LGBT+ osobama. U manifestu je, između ostalih, imenovao krajnje desničarskog terorista Andersa Breivika, napadača na džamiju u Christchurchu, te vodećeg organizatora holokausta Adolfa Eichmanna, kao svoje uzore. No ta mržnja nije slučajno nastala. Imao je podršku oca koji je usadio mržnju u njega.

Ne treba zaboraviti da se i kod nas na Markovom trgu 2020. dogodio napad, doduše neuspješan, ali kao rezultat politika i polarizacija u društvu. Pokojni napadač, Danijel Bezuk, tada je na Facebooku neposredno prije napada napisao „Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti.“ Mladić je volio oružje, Thompsona i HOS, a mrzio Srbe i sve one koji popuštaju Srbima. To mržnja nije nastala slučajno. Vjerojatno je mrzio Srbe jer su mu ubili ujaka, a ljubav prema oružju je stekao od oca, ratnog veterana. HOS i Thomson su samo nadogradnja.

I Slovake i Hrvate muče slični problemi. Korupcija, arogancija vlasti, niski životni standard, loše zdravstvo itd. Slovačka kraj svih izravnih stranih investicija koja su stvorila brojna radna mjesta stoji u brojnim parametrima lošije od Hrvatske koju je HDZ deindustrijalizirao. Loše politike niti jedan atentator svojim činom ne može ispraviti.

Hoće li nakon ovog iskustva Robert Fico trgnuti se i promijeniti politike koje je dosada vodio, teško je za povjerovati. Nije se promijenio niti Plenković nakon napada na Markovom trgu. Fico bi morao prvo promijeniti sebe, a zatim maknuti od sebe mnoge lopove i okružiti se u potpunosti novim ljudima čistih namjera i uma, ali to mu sigurno ne bi dopustili dosadašnji suradnici. Jedini koji mogu promijeniti kurs neke zemlje su njezini građani time što postanu aktivniji, zahtjevniji. Kojima nije dovoljno to što „Imamo Hrvatsku“ kao onima u Unešićima.