Ponižavaju li zastupnici manjina manjine ? – Viktorov poučak br. 417

Svaka demokratska vladavina, naročito, kada se loše shvati i primjenjuje, pati od jedne slabe strane: oni od kojih zavisi dodjeljivanje političkih položaja, vjeruju da je svaki čovjek sposoban za svaki posao. – Mihajlo Pupin

Manjine ili barem pojedinci manjina, samom činjenicom, da rođenjem imaju pravo biti Manjina nužno ne moraju zastupati vrijednosti svojih nacionalnih naroda. Vrijednosti se ne dobiju samim rođenjem. One nastaju u okruženjem u kojem se živi uključujući vrlo važnu ulogu kućnog odgoja, i kroz njega prihvaćanjem dijela kulture naroda kojem nacionalno pripadaju. Naravno da živim po vrijednostima većine, iako mi se osobno više sviđaju neke vrijednosti koje imaju Slovenci od naših. Tamo je davno završena priča o pravu žene na pobačaj. Tamo se uči drugačija medicina i doktori ginekolozi se ne pozivaju na priziv savjesti. To je dobro i za žene u Hrvatskoj. Sjetite se slučaja trudnice s jasno postavljenom dijagnozom o djetetu s urođenim poteškoćama. Po spoznajama moderne medicine dijete nije imalo gotovo nikakvu mogućnost da se rodi zdravo. U državama te moderne medicine savjetovali bi i vjerujem čak obavezali ženu na pobačaj. Kod nas joj to, političko indoktrinirana medicina, nije omogućila. Zahvaljujući činjenici da se u Sloveniji uči drugačija medicina, mnogi hrvatski parovi ostvarili su želju za djetetom, umjetnom oplodnjom, u Sloveniji. Mogao bih i o pravima istospolnih zajednica, a mogao bih i o najnovijoj inicijativi u Sloveniji da se odobri eutanazija i marihuana.

Nevezano da li po defaultu prihvaćam te vrijednosti, u slučaju takvih pitanja, dosadašnja saborska zastupnica, koja je do sada zastupala moja manjinska prava, morala se konzultirati, prije rasprava u parlamentu. Naravno da bi ona pitala i Albance, Bošnjake, Crnogorce i Makedonce što misle i onda bi, među nama provela neku vrstu mini referendum, kako bi znala koje vrijednosti bi trebala zastupati. Kada bi vrijedilo to gotovo elementarno građansko pravilo, ona si ne bi uzela pravo i priklonila se ulaskom u Sabor jednoj stranci, zastupajući ono što misli ta stranka, a ne manjine koje zastupa. Hoće li predstavnik Bošnjaka, koji ju je zamijenio u zastupanju 5 manjina, postupati moralnije? Ne znam. Kada bi tako postupao, možda bih se i ja odlučio da na slijedećim izborima glasam za manjinsku, a ne za većinsku listu.

Sumnjam da ću se odlučiti za to. Zastupnici Manjina, ne znam zbog kojeg drugog razloga, ako ne zbog osobnih interesa, odlučili su da njihove interese može ispuniti samo jedna stranka.

Pogledaju li se brojke oko nacionalnih manjina, legitimno je da smatram da većina zastupnika, djeluju suprotno interesima manjina, jer se udio manjina u ukupnoj populaciji dramatično smanjuje. Zadnjih 20 godina broj Hrvata je sa 89,63 % narastao na 91,63 %. Ne da ih je više, nego jer je u tih 20 godina, udio Srba u ukupnoj populaciji je za trećinu manji. Sa 4,54 % (2001.) pao je na 3,20 %  (2021.) Ima manje i Mađara (0,37  – 0,27), i Čeha (0,24 – 0,20), i Slovenaca (0,30 – 0,20). Udio Austrijanaca, Nijemaca, Rusa, Bošnjaka,… je neznatno porastao. Ne iznenađuje, da je za više od tri puta porastao udio Roma, sa 0,21 % (2001.) na – 0,74 % (2021.).  

Inače što se tiče manjina, broj koje navodimo kao da ne govori i o zaštiti njihovih prava. Prema Venecijanskoj komisiji zemlje članice EU imaju riješeno pitanje zaštite nacionalnih manjina i njihova prisutnost u parlamentu nije nužna. Većina država EU u parlamentu nema predstavnika manjina. Slovenci imaju 2, ali kao predstavnike autohtonih naroda Mađara i Talijana. Danci ih imaju 4 koji predstavljaju stanovnike Grenlanda i Farskih otoka, što sigurno ne odgovara stvarnoj zaštiti, uzme li se u obzir kako je Danska vodila dugo godina diskriminatornu, pa čak i genocidnu politiku protiv autohtonih stanovnika Grenlanda. Politika države je bila da žene prilikom ginekološkog pregleda „steriliziraju“, naravno bez dozvole i bez da su to žene znale.

Među našim građanima, samo njih 22 – dvadeset i dvoje se izjašnjavaju kao Vlasi. Kako se broj Manjinaca uglavnom smanjuje, i druge manjine bi mogle doći na zanemarivi broj. Zastupnike manjina u Saboru to očito ne brine. Nisam čuo nijednu raspravu ili pitanje predstavnika manjina premijeru na temu njihovog dramatičnog pada, pa se pitam se do kojeg broja neka manjina je manjina i do kada će našu sudbinu krojiti Manjinci? Da li do zadnjeg preostalog? 

Kada se Manjinci, bez rezervno opredjeljuju za jednu političku opciju, čudi me izjava Milorad Pupovac da „pri formiranju vlade i parlamentarne većine neće dopustiti ponižavanje SDSS-a kao predstavnika srpskog naroda u Hrvatskoj ….. znači da nećemo dopustiti ponižavanje onih koji za nas glasaju i koji su nam dali povjerenje da s njihovim glasom odlučujemo što je u njihovom interesu i interesu RH.”

Pitam se, zar da li bezrezervno opredjeljenje zastupnika manjina samo za jednoga, bez da i jednom za bilo koji prijedlog ne glasa drugačije, čak i kada suprotno glasaju i predstavnici većinske stranke, ne doprinosi ponižavanju predstavnika ne samo Srpskog naroda već i drugih. Logično je da takvo ponašanje zastupnika Manjinaca, može izazvati i neku vrstu mržnje prema onima koje zastupaju.

Zar za zastupnike Srpskog naroda nije ponižavajući pada njihovog broja? Živim oduvijek u multi – kulti sredini. U njoj ne poznajem nijednog Srbina koji je tako zdušno za interese desnice, kao što su to zastupnici SDSS-a. Zar njegovo rezolutno opredjeljenje za jednu stranu nije voda na mlin poticateljima mržnje prema drugačijima? Znam iz prve i druge ruke kako je biti drugačiji. Onako usput, uređivačka politika Novosti ne odgovara (u mnogome) onome što zastupaju saborski zastupnici SDSS. Da barem marginalno zastupaju i politiku Novosti, barem bi glasali protiv kada se očito ograničavaju prava pojedinca.

Imamo državu u kojoj se međusobno isključujemo. Nismo podijeljeni pola pola, već na sve moguće načine. Zna se tko s kim neće, ali se ne zna što to netko nudi svima da nam bude bolje. Pogledajte podatke iz EU. Mi zaostajemo gotovo u svemu. Jedinio gdje smo na vrhu su udio dobivenih sredstava iz EU, a bilo bi bolje da smo i tu na kraju. Jer su se sredstva EU dijelile solidarno, po principu tko je ekonomski gori dobio je više. Po sjećanju. Tamo gdje smo mi dobili 12 % u odnosu na naš GDP, Slovenci su dobili 3,5 %, a Irci 1,5 %. Kako bih ja volio da mi nismo dobili ništa. Isprika. Nismo mi to dobili u nekoj dogovorenoj raspodjeli novca, u kojoj smo mi dobili 12, a Talijani 200 milijardi eura, nego je to osobno dobio AP i samo njegova Vlada. Da li bi bez AP bez novca ostali i Talijani?

Danas je najveći politički domet nekog političara, gotovo bez iznimke, kako originalno, vickasto i seljački uvrijediti političkog protivnika. Predlažem EU da kod izbora svoji kadrova pogleda rasprave koje se vode kod nas. Da li žele da im neki naš političar, koji po defaultu nije spreman na razgovor s drugačijim, dodatno podijeli i EU? Kako netko tko nije u stanju pomiriti vlastiti narod može raditi na jedinstvu tako različite EU?

Na ponovno pisanje o Manjinama potakla su me rasprave oko sastavljanja Vlade. Gotovo je nevjerojatno kakvu klimu smo stvorili u državi. Od početka samostalnosti, stranke se međusobno isključuju i vrijeđaju. Samo na početku, kada je bilo stvarno stani pani, kada nam je doslovno bila ugrožena samostalnost, između stranaka je bio moguć civiliziran dijalog. Ponovno sam za Vladu (nekog) spasa. Vladu u kojoj će biti doslovno sve stranke. U kojoj će prvo svi zakopati ratno huškačke sjekire, ispričati se jedni drugima i onda dogovoriti, kako da nam bude bolje. Kako da postanemo država iz koje se ne odlazi, već dolazi. Kako da uskoro ne postanemo država 100 % Hrvata, a da nas je za novih milion manje?