Nova europska pravila oko otpada, reklamiranja i recikliranja
Količina ambalažnog otpada raste iz godine u godinu usprkos svim dosada poduzetim mjerama. U 2021. prosječni Europljanin proizveo je ukupno 189 kilograma ambalažnog otpada, a jako se ovaj trend ne zaustavi 2030. godine bi prema procjenama mogao producirati čak 209 kilograma. U posljednjih 10 godina proizvodnja ambalaže u EU porasla je za 10 posto. Stoga je dobra vijest da nova europska pravila o ambalaži postavljaju ciljeve koje bi trebale zaustaviti taj trend i smanjiti količinu ambalažnog otpada kroz promicanje ponovne uporabe predmeta i smanjenje prekomjerne i nepotrebne ambalaže. Nova uredba zamjenjuje gotovo 30 godina staru direktivu i postupno će stupiti na snagu od 2025. Po prvi put u zakonodavstvu EU-a o zaštiti okoliša postavlja ciljeve za smanjenje količine ambalaže bez obzira na korišteni materijal.
Direktiva je vrlo sveobuhvatna. Prema novim pravilima, ambalaža će se morati reciklirati na temelju strogih kriterija.
Plastičnoj ambalaži je posvećeno posebno poglavlje direktive. Samo između 2011. i 2021. porasla je njena količina za 27 posto. Od početka 2030. neke vrste pakiranja bi trebale biti potpuno zabranjene. Na primjer, jednokratne plastične vrećice za kečap, umake, vrhnje za kavu ili šećer, mali dozatori šampona i vrlo lagane plastične vrećice (debljine ispod 15 mikrona). Svježe voće i povrće ne bi se smjelo prodavati u plastičnoj ambalaži ako imaju manje od 1,5 kg. Zabraniti će se jednokratna ambalaža za hranu i piće koje gosti konzumiraju na licu mjesta u restoranu ili hotelu. Krajnji distributeri pića i hrane za konzumaciju izvan prodajnog mjesta (takeaway) morat će ponuditi potrošačima mogućnost da donesu vlastitu ambalažu. Postojati će i određene iznimke predviđene su propisima EU o pakiranju. Na primjer, drvene zdjelice za camembert mogu se sačuvati, kao i papirnate vrećice za sol ili papar.
Nova pravila osim toga određuju specifične ciljeve do 2030. godine u pogledu pakiranja alkoholnih i bezalkoholnih pića (osim mlijeka, vina, likera ili jakih alkoholnih pića), transportnog i prodajnog pakiranja, kao i velikih pakiranja.
Kako bi se smanjio volumen nepotrebne ambalaže, maksimalan omjer praznog prostora je određen na 50 % kod grupne ambalaže, transportne ambalaže i pakiranja u e-trgovinama. Države članice moći će dobiti petogodišnje izuzeće od ovih zahtjeva pod određenim uvjetima. Prema novim pravilima, sva ambalaža (osim laganog drva, pluta, tekstila, gume, keramike, porculana i voska) morat će se reciklirati prema strogim kriterijima.
Upravo je za ugostitelje i hotelijere ograničavanje jednokratne ambalaže veliki izazov. Njihovi predstavnici pozdravljaju prijateljski iskorak prema održivosti u ovoj industriji, ali istovremeno dodaju da je potrebno razmišljati i o drugim zahtjevima koje poduzetnici moraju poštovati prilikom postavljanja pravila, pogotovo što se tiče higijene. Primjeri su mala pakiranja hrane koja se nudi u hotelima. U sadašnjem obliku takva mala pakiranja osiguravaju dovoljnu razinu sigurnosti i zaštite zdravlja potrošača. Od siječnja 2027. ugostiteljski objekti morat će prihvaćati spremnike za hranu koju donese gost. Od 2028. morat će implementirati vlastite sustave za ponovnu upotrebu ambalaže.
No, pitanje je koliko će novi zakon uistinu biti učinkovit. Još ga moraju odobriti nacionalni parlamenti i odrediti konačni oblik jer se direktiva ne odnosi samo na smanjenje ukupnog otpada. Njen važan di osu pravila o zabrani korištenja materijala koji mogu biti opasni za potrošače. To uglavnom uključuje materijale koji sadrže takozvanu neuništivu kemikaliju PFAS, koja može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme poput oštećenja jetre, raka ili neplodnosti.
Uredba je usvojena u Europskom parlamentu uz snažnu podršku od 476 glasova za. Protiv je bilo još 129 zastupnika, a 24 suzdržana. Među onima koji su digli ruke protiv bio je europarlamentarac Kolakušić koji je ionako protiv svih promjena.
Ova direktiva indirektno se nadovezuje na nedavno donesenu direktivu o pogrešnim ili lažnim tvrdnjama koje iznose proizvođači i prodavači o utjecaju proizvoda na okoliš, društvenim karakteristikama proizvoda ili poslovanja trgovaca, tzv. Greenwashing.
Direktiva regulira pojam „ekološke/zelene tvrdnje“. Takva tvrdnja je svaka obavijest ili izjava, u bilo kojem obliku, koja navodi ili implicira da proizvod, kategorija proizvoda, marka ili trgovac ima pozitivan ili nulti utjecaj na okoliš ili manje štetan utjecaj na okoliš od drugih proizvoda, marki ili drugih trgovaca, ili da su uspjeli ublažiti svoj utjecaj tijekom određenog vremenskog razdoblja.
U svrhu zaštite potrošača, nova Direktiva posebno mijenja Direktivu o nepoštenoj trgovačkoj praksi reguliranjem obmanjujuće i nepoštene reklamne prakse. Ekološke tvrdnje bez jasnih, objektivnih, javno dostupnih i provjerljivih dokaza od neovisnih stručnjaka treće strane smatrati će se obmanjujućom poslovnom praksom.
To znači da bi tvrdnje o zaštiti okoliša koje nisu potkrijepljene jasnim, objektivnim i provjerljivim obvezama i ciljevima koje je usvojilo poduzeće i koje redovito provjerava neovisni stručnjak trebale biti zabranjene. Na primjer, tvrtka ne bi trebala koristiti općenite tvrdnje kao što su “zeleno”, “održivo”, “etično”, jer ih je teško opravdati i provjeriti. To se odnosi i na ambalažu proizvoda.
Na te dvije direktive nadovezuje se odluka koja je upravo usvojena, a vezana je uz europsku direktivu o zabrani jednokratne plastike i reciklažnu industriju koja već dugo čeka jasna pravila za recikliranje kemikalija u EU. Europska komisija je iznijela prijedlog za izračun recikliranog sadržaja u plastičnim bocama pića za kemijsko recikliranje, no Europski parlamentarni odbor ENVI nije slagao s prijedlogom Komisije.
Odbor ENVI je glasovao protiv prijedloga Komisije koji se bavi izračunom recikliranog sadržaja u plastičnim bocama za piće. To se odnosi na PET boce za piće od 2025. (minimalni sadržaj 25 % rPET) i od 2030. (minimalni sadržaj 30 % recikliranog sadržaja) kao i za boce za piće izrađene od drugih plastičnih materijala, posebno PE i PP. Uz ENVI odbor, mnoge europske udruge također se nisu složile sa prijedlogom.
Gdje je problem? Obračun reciklata iz mehaničkog recikliranja za boce je već riješen u zadnjoj odluci. Međutim, drugačije je za kemijsko recikliranje. Kemijsko recikliranje dijelimo na tri osnovna tipa: depolimerizaciju, pirolizu i rasplinjavanje. Depolimerizacija je primarno namijenjena preradi PET plastike, a pirolizom i rasplinjavanjem obrađuju se sve ostale plastike osim PET-a. Tvrtke koje koriste mehaničku reciklažu smatraju da je depolimerizacija važan dio pune kružnosti PET plastike, jer je depolimerizacija ta koja može preraditi PET plastiku koja se nakon otprilike sedam krugova mehaničkog recikliranja razgrađuje u rPET izvorne kvalitete za upotrebu u novim PET bocama. Za pirolizu i rasplinjavanje još uvijek nema dogovora na razini europskih strukovnih udruga i Zajedničkog istraživačkog centra.
Europski parlamentarni odbor ENVI u svojim primjedbama je smatrao da nije primjereno sada postavljati pravila za tehnologije recikliranja pirolizom i rasplinjavanjem, koje nisu relevantne za ciljeve direktive od 2025. godine, a od 2030. godine imaju vrlo ograničen značaj, ali njihov prijedlog nije bio prihvaćen u Parlamentu.