Kako pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja ima veze s klimatskim promjenama?
Foto Reuters: Predsjednica suda Siofra O'Leary
Klima na Zemlji se nedvojbeno mijenja, od samog početka postojanja planeta Zemlje, dakle još od vremena kada je čovjek još bio nepoznato biće. Sigurno i čovjek svojim aktivnostima utječe na nju. U kojoj mjeri se još to sa sigurnošću nezna. Zna se da najveći utjecaj čovjeka je kroz emisiju stakleničkih plinova. Ono što znamo je činjenica da europske zemlje doprinose ukupnoj proizvodnji stakleničkih plinova na Zemlji sa oko 8%, a udio Švicarske u globalnoj emisiji plina između jednog i dva promila.
To se nije svidjelo nekim švicarskim umirovljenicima, te su oni odlučili pokrenuti tužbu pred švicarskim sudom protiv svoje države tražeći da švicarska vlada učini više po tom pitanju. Kada švicarski sudovi nisu prihvatili zahtjev tužitelja, penzioneri putem svoje udruge žalili su se Europskom sudu za ljudska prava. Na tom sudu su morali dokazati da su im njihova prava iz članka 6. i 8. Europske konvencije o ljudskim pravima prekršena.
Članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima općenito opisuje pravo pojedinca na poštivanje njegovog privatnog i obiteljskog života, kao i njegovog doma i dopisivanja. Tužitelj, udruga 2500 švicarskih umirovljenika, je tvrdio da prava na privatnost i osobni život opisana u članku 8. uključuje i pravo da ne budu pogođeni klimatskim promjenama i tražio je da države potpisnice Konvencije osiguraju to pravo.
Švicarska vlada inzistirala je na tome da je prepoznala potencijalnu štetu uzrokovanu klimatskim promjenama i izjavila da je poduzela mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su u njenoj mogućnosti, ali je dovela u pitanje pravne temelje za poduzimanje takvih mjera. Tvrdila je da su negativni zdravstveni učinci koje rastuće temperature mogu imati na tužitelje bili previše nejasni da bi se konkretno pripisali bilo kakvom propustu od njene strane, te smatrala da s obzirom na to koliko država utječe na emisiju, propusti koji se pripisuju njoj nisu takve prirode da bi sami po sebi prouzročili patnju koju tvrde tužitelji i da zbog toga oni nisu imaju ozbiljne posljedice za njihov privatni i obiteljski život.
Europski sud za ljudska prava 9. travnja je na kraju je stao na stranu tužitelja i presudio da je švicarska vlada prekršila ljudska prava svojih građana time što nije poduzela dovoljne mjere da ih zaštiti od klimatskih rizika, zaključivši da članak 8. te konvencije iz 1950. uključuje pravo na učinkovitu zaštitu od ozbiljnih štetnih posljedica klimatskih promjena za života, zdravlje, blagostanje i kvalitetu života, te je presudio da Švicarska nije ispunila obveze zaštite svojih građana od klimatskih promjena jer nije uspostavila dovoljan nacionalni okvir za reguliranje emisija stakleničkih plinova, nitu da su tijela vlasti djelovala pravodobno i na odgovarajući način kako bi izradila, razvila i provela relevantne zakone kao i prateće mjere.
Nadalje, sud je presudio da je švicarski pravosudni sustav prekršio članak 6. konvencije time što je odbio sam saslušati argumente podnositelja zahtjeva vezane uz klimu. Članak 6. naime obvezuje države članice da svojim građanima osiguraju pravo na pošteno suđenje. Osim toga sud je smatrao kako švicarski sudovi nisu pružili uvjerljive razloge zašto nisu smatrali potrebnim ispitati osnovanost pritužbi udruge koja se žalila i uzeli u obzir uvjerljive znanstvene dokaze o klimatskim promjenama. Sud je naglasio da sudska odluka ne može zamijeniti zakonodavne ili upravne postupke, ali da se demokracija ne može svesti na volju većine ne poštujući pri tome vladavinu prava.
Sud ne zahtjeva da se mjere poduzmu odmah, već traži da se emisiona neutralnost dosegne u sljedeća tri desetljeća. Kako poslije ove presude nacionalni sudovi nebi bili zatrpani tužbama, presuda ESLJP navodi da pojedinci ne mogu tužiti državu ako ne mogu dokazati da su zbog klimatskih promjena direktno pogođeni, ali omogućuje udrugama da ne moraju dokazati da su njihovi članovi postali žrtve klime.
Presuda, na koju se ne može uložiti žalba, mogla bi natjerati švicarsku vladu da poduzme veće mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Presuda bi ujedno trebala utjecati na 46 zemalja članica Vijeća Europe da osiguraju provedbu politika za rješavanje klimatskih promjena. “To je prekretnica”, rekla je klimatska aktivistica i parničarka Corina Heri o presudi. Prema njezinim riječima, odluka otvara put daljnjim pravnim izazovima za razne članice Vijeća Europe. Predsjednica suda Siofra O’Leary naglasila je da će pojedine države članice Vijeća Europe tek morati odlučiti kako će se nositi sa svojim novonastalim obvezama zaštite ljudi od klimatskih promjena.
Predmetna presuda Europskog suda za ljudska prava je primjer pravde koja se ne libi ignorirati realnost, a ona je da ako Švicarska i potpuno eliminira proizvodnju ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova, to neće promijeniti klimu na Zemlji i zaustaviti zatopljenje. Predmetna presuda stoga ima karakter samo ideološke proklamacije bez utjecaja na stvarnost kao i kazne koje dodjeljuju, a to je u ovom slučaju 80.000 eura. Presuda bi jedino imala smisla da ju trebaju sprovesti sve zemlje svijeta ili da su kazne više.
Pravda koja rađa takvim kontraverznim odlukama zapravo samo obezvrjeđuje i uništava prestiž ovih prije cijenjenih društvenih institucija i poštovanje ljudi prema njima. Slično je i sa nekim presudama Ustavnog suda RH, kojeg šira javnost, ali i dobar dio stručne javnosti sada smatra kompromitiranim. Političari su svjesni da smo doveli našu planetu u loš položaj, ali nije im često lako balansirati među zainteresiranim stranama. Zato nije ni čudo da je najveća švicarska politička stranka (Švicarska narodna stranka) koja je dio vladajuće koalicije pozvala Švicarsku da izađe iz vijeća Europe.
Ako se netko od čitatelja želi se dodatno informirati o presudi, to može klikom na neku od sljedećih veza:
