Dolazi li do stagnacije kineskog gospodarstva

Kina, gospodarski tigar, drugo najveće gospodarstvo na svijetu, počelo je posustajati. Premda je kako njihovi statističari tvrde u 2023. imalo gospodarski rast od 5,2 posto, pitanje je kada će se te brojke smanjiti.

Jednako tako, upitno je da li je rast bio i toliki. Neki ekonomisti smatraju da je umjesto službenih 5,2 posto kinesko gospodarstvo prošle godine poraslo tek oko 3,5 posto. Jedan od razloga za skepticizam je činjenica da se zemlja početkom godine našla u deflaciji, što znači da cijene ne samo da nisu rasle, nego su naprotiv pale za 0,8 posto u odnosu na prethodnu godinu. Jednom riječju sumnjaju u točnost državnih statistika. No i na rastu od 3,5 % pozavidjele brojne zapadne zemlje.

Pri tome treba podsjetiti čitatelje da je kineski GDP po stanovniku iznosio u prosincu 2023. 12.671 $ što je na nivou Hrvatske iz 2016.

Da bi zadržali takav gospodarski rast ili ga i povećali, vlast u Pekingu mora se suočiti sa četiri velika problema, četiri velika izazova.

Najveći trenutačni izazovi koji stoje pred vladom u Pekingu nisu loši demografski trendovi ili tehnološki sukob sa Zapadom, već su to su visoka zaduženost države, kineskih provincija, kućanstava i poduzeća, sve manji priljev stranih ulaganja i prijetnja dugotrajne deflacijske spirale zbog pada potrošnje.

Ukupno je kineska zaduženost (države, kućanstava i poduzeća) početkom godine dosegnula vrtoglavih 286 posto BDP-a i premašila zaduženost SAD-a. Doduše, Kina nije u tome najgora zemlja. Zaduženiji su Japan i Singapur koji k tomu imaju i silne demografske probleme, ali to nije utjeha.

Kako bi spriječila brzi rast daljnjih dugova, Peking je naredio najviše zaduženim provincijama da naprave značajne rezove. Od 33 kineske pokrajine, dugovi samo lokalne jedinice u njih deset prelaze 50 posto regionalnog BDP-a, a u četiri i preko 100 posto. Zbog toga neke moraju prodavati svoju imovinu investitorima samo da bi uspjele platiti tekuće troškove i kamate, bez daljnjih investicija. Zbog toga je vlada naredila da tisuće infrastrukturnih projekata poput izgradnji novih željezničkih trasa, cesta ili proširenja aerodroma se moraju odgoditi za bolja vremena.

Uzrok tim problemima su krive procjene gospodarskog rasta. Lokalne vlasti su računale da će Kina takoreći beskonačno privlačiti strane investitore, a njeno gospodarstvo rasti stopom 8-10 posto godišnje. Megalomanski projekti nicali su na svakom koraku, a cijeli svijet se divio njihovoj grandioznosti. Ceste, mostovi, željezničke pruge, aerodromi, ali i drugi projekti. Mnogi od njih bili su prije svega predmet nacionalnog prestiža, a tek potom solidna investicija. U pokrajini Guizhou, jednoj od najsiromašnijih i najzaduženijih kineskih pokrajina, danas se nalazi polovica najviših mostova na svijetu. Između 2010. i 2020. duljina brzih pruga povećala se s 8.000 na gotovo 38.000 kilometara.

Neki ekonomisti sada izražavaju sumnju da će velik dio ruta ikada biti ekonomski isplativ. Trenutačno je isplativo samo 6 od 19 linija brze željeznice. Kineska državna željeznička kompanija nagomilala je 900 milijardi dolara duga, a samo gubici brzih vlakova iznose godišnje 15 milijardi. Zbog toga je neizvjesno hoće li se ikada moći servisirati taj dug samo iz vlastitih prihoda.

Vlasti su slijedili domaći nekretninski moguli. I oni su vjerovali da će potrajati potražnja za uredskim, trgovačkim i stambenim prostorima. Gradili su se ogromni shoping centri, tematski parkovi, neboderi za uredske svrhe, pa i cijeli gradovi. Ali nisu svi našli svoje kupce, pa su brojne velike građevinske tvrtke su završile u bankrotu ili restrukturiranju. Dvije najveće Evergrande, Country Garden nagomilale su stotine milijardi dugova, koji teško da će se ikada naplatiti.

Kineske vlasti će zbog toga kako bi zaposlile tu veliku građevinsku operativu sve više poticati tvrtke da se javljaju na međunarodne natječaje. Nuditi će ne samo svoje iskustvo, već i kredite. Tako planiraju utjecati na strane vlade ako dođe do problema oko redovitog plaćanja rata.

Rekordno niske investicije

Drugi problem je značajno smanjenje priljeva stranih ulaganja. Posljednjih desetljeća Kina je mogla računati na priljev troznamenkastih milijardi iznosa iz inozemstva, kojima su financirani novi strojevi i tvornice. To se sada mijenja. U neto iznosu (priljev investicija minus odljev), strana su ulaganja u Kinu u 2023. iznosile samo 33 milijarde dolara, što je najniža brojka u posljednjih trideset godina i 82 posto manje od 2022.

Nekoliko je razloga za ovaj pad, ali navesti ću samo dva. S jedne strane, mnoge zapadne tvrtke pokušavaju diverzificirati svoje opskrbne lance nakon iskustva s pandemijom. U praksi to obično znači strategiju Kina plus jedan (C+1). Tvrtke ne zatvaraju svoje tvornice u Kini jer žele imati pristup velikom kineskom tržištu, ali radije otvaraju nove tvornice u drugim zemljama.

S druge strane postoji rastuća zabrinutost zbog političkih rizika. Ponašanje Kine prema susjedima dovelo je do straha od oružanog sukoba između Kine i SAD-a u narednim desetljećima. Osim toga, mnogi investitori značajno su revidirali svoje procjene političkih rizika kao posljedice ruske invazije na Ukrajinu.

Kineska vlada zato pokušava preći na drugačiji model gospodarstva koji neće ovisiti o stranim investicijama, a koji će imati koristi od novih tehnologija i uspjeha tvrtki kao što su Xiaomi, Lenovo ili BYD. Sve više se potiču ulaganja kineskih tvrtki u inozemstvo jer na taj način mogu ostvariti dobit, a izbjeći politici rizici, carine i sankcije. Mogu zabraniti Huawei opremu ili TikTok, ali neće sigurno zatvoriti tvornice.

Najveći svjetski proizvođač električnih vozila BYD gradi ili je već izgradio tvornice automobila u Tajlandu, Brazilu, Mađarskoj i Uzbekistanu, a traži i lokaciju u Meksiku. Chery već ima u Brazilu, a planira izgraditi tvornicu u Argentini i Velikoj Britaniji. Državni SAIC sa svojim automobilima marke MG već ima tvornice u Tajlandu, Indiji i Indoneziji, a sada traži lokaciju u Europi. Great Wall Motor ima tvornicu na Tajlandu.

Treći problem je nizak rast potrošnje u samoj Kini. Kinezi troše manje od očekivanog, pa potreba za izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta za domaće tržište ne raste onom brzinom kako se to činilo prije nekoliko godina. Osobito snažan pad potrošnje i cijene bilježi svinjsko mesa, koje je pojeftinilo 17 posto u odnosu na prethodnu godinu, a koje tradicionalno ima veliki značaj u kineskoj kuhinji (pa tako i u kupovnoj košarici). Pala je i prodaja luksuznim brendovima. Sve je to posljedica potrošačkih navika novih generacija.

I na kraju četvrti problem, a to je brzo starenje stanovništva što će dugoročno ugroziti nastavak gospodarskog uspjeha. Teško je za očekivati zbog njihove kulture da će s radosti prihvatiti ekonomske migrante iz Bangladeša, Indije, Pakistana, Irana, koliko god neki od njih bili kineski saveznici (Pakistan, Iran). Osim toga savladati kinesko pismo nije lak zadatak.

Ono što je sigurno jest da je razdoblje visokog gospodarskog rasta, kojim se Kina dugo mogla pohvaliti zasnovanog na modelu jeftine radne snage i kopiranja tuđih ideja nepovratno prošlo.