Surogatstvo

Kada je u pitanju plodnost, Hrvatska ne odstupa od svjetskih trendova. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da svaka šesta odrasla osoba u svijetu ima problem s plodnosti, a to više nije “privilegija” bogatih zemalja koje pate od niskog nataliteta. Čak i u zemljama gdje postoji povećanje broja stanovnika, problem neplodnosti raste. Za sada je problem prikriven golemom masom ljudi u fertilnoj dobi koje imaju više od dvoje djece.

Kako problem raste, tako raste i interes za načine borbe protiv njega. Očajni parovi spremni su često na sve zahtjevnije zahvate, eksperimente i kompromise i voljni su izdvojiti tisuće eura za te zahvate. No ni najsuvremeniji postupci i najnapredniji stručnjaci ne jamče da će žena konačno začeti, nositi i roditi željeno dijete. Nemali broj parova na kraju nakon godina odustane od cijelog procesa te su psihički, fizički, a ponekad i financijski uništeni.

Surogat majčinstvo

Kada neki parovi iscrpe sve te mogućnosti, tada se okreću surogat majčinstvu. Na njega možemo gledati kao još jedan oblik potpomognute oplodnje. U laboratorijskim uvjetima spoje se od ženske jajne stanice i muškog spermija stvori embrij koji se potom „ubaci“ u maternicu druge žene koja zatim nosi to dijete, porodi i nakon poroda predaje danom paru.

Surogat majčinstvo zakonski je dopušteno u više zemalja u svijetu, no u većini je svojevrsna siva zona. Zakoni to ne tretiraju izravno, ali država žmiri na tu praksu ili je dopušta raznim odredbama građanskih zakona. Izuzetno popularna destinacija za surogat majčinstvo Europe bila je prijeratna Ukrajina, ali zbog sukoba lako moguće da će to postati Indija.

Često čujemo uvjeravanja da ljudsko biće ne smije biti predmet trgovine i da “surogat majke ne smiju pružati ovu uslugu niti uz naknadu”, jer sam pojam “usluga” i “klijenti” izravno asocira na komercijalni odnos. Ako netko tvrdi da to nije biznis, mora pronaći motivaciju surogat majke, zašto uopće radi tako nešto i zašto želi pružiti tu “uslugu”. Takvi slučajevi postoje, ali su u principu rijetki.

“Klijenti” za cijeli postupak ne plaćaju surogat majci već odgovarajuću klinici koja u tome posreduje. Protivnici toga tvrde da su žene više od maternice, ali im ne nude ništa za uzvrat. Nikakvu financijsku ili drugu pomoć iz razumljivih razloga jer bi se takoreći svaka žena mogla kandidirati za potencijalnu surogat majku i došlo bi do neodrživosti sustava.

Ono o čemu se kod surogat majčinstva manje govori su tzv. pravne stvari koje izgledaju nevažne, ali kako smo mi ljudi bez obzira od kuda dolazimo skloni iskorištavati rupe u legislativi postaju u određenim trenucima vrlo važne.

Kako će “mušterijski par” povratiti dijete od surogata ako ona odluči zadržati dijete nakon poroda? Prema pravnim načelima, majka je žena koja rađa dijete, a ta žena mora učiniti aktivan čin odricanja od djeteta na isti način kao kada se žena odriče svog biološkog djeteta i daje ga na posvajanje. Bilo bi idealno da se naručitelji odmah upišu u rodni list djeteta kao roditelji.

Daljnje komplikacije mogu nastati ako npr. otac djeteta iz “naručiteljskog para” umre tijekom trudnoće. Ili što ako se naručitelj ne želi preuzeti dijete koje se rodilo s malformacijom?

Postoje i kontroverzni slučajevi u kojima je surogat majka ujedno i biološka majka, ali ugovorom pristaje predati dijete. Što u slučajevima u kojima su jajne stanice ili sperma anonimno donirani ili oboje. To se već proteže na medicinske probleme i kako će tako začeto dijete kasnije dobiti informacije o mogućim nasljednim bolestima.

Ako već mora postojati ugovor čiji je predmet začeće, rođenje i rađanje djeteta, zar to nije trgovački odnos? Ne postaje li tako dijete roba, a surogat žena sredstvo proizvodnje.

To što je žena postala sredstvo proizvodnje, to ne bi trebalo biti problematično jer kakva je razlika između maternice i naših ruku u principu? Jedino što maternica radi 24/7, a ruke 8/5.

Puno veće pitanje je da li je dijete rođeno u takvom slučaju roba. Tu se ne možemo pozivati na savjete Biblije, Kurana ili neke takve knjige koje na primjer ne osuđuju ropstvo, ali na primjer propisuju smrtnu kaznu za rad subotom.

Da bi dobili odgovor moramo prvo u sebi shvatiti zašto želimo imati dijete. Možda nikada niti ne shvate zašto, ali jednostavno ga žele. Točnog odgovora nema jer postoji mnogo motiva. Svaki od njih je egoističan i opravdan. Pri tome nismo učinili nešto drugima što ne bi željeli da se nama dogodi. Sada je samo tehničko pitanje kako ćemo doći do djeteta.

Neki sretnici koji su k tomu fizički zdravi o tome razmišljaju kada se ono dogodi. Oni malo manje sretni moraju k tom cilju ići planirano i ne treba ih osuđivati ako su voljni dati za to novce. IVF centru ili nekoj rodilji, to im je često nebitno. Zar bi bilo manje željeno da se rodilo u nekoj umjetnoj maternici jednog dana?

Takvi parovi nisu kupili dijete, nego uslugu nošenja trudnoće. Protivnici surogat majčinstva sigurno sa tim neće složiti i navoditi će izolirane slučajeve koji su u nečemu izjalovili. No to je u principu besmisleno jer gledajući samo negativnu stranu nečega, današnje društvo bi više sličilo onom iz 19. stoljeća, nego današnjem modernom. Takvo društvo bi na primjer zabranilo Internet zbog određenih negativnih pojava na njemu.