18. travnja 2024.

Tvornica BASF u Anwerpenu - Foto: BASF

U našim medijima uglavnom ispod radara je prošla vijest o Antwerpenskoj deklaraciji.

U utorak (20. veljače), u antwerpenskom pogonu najveće kemijske tvrtke na svijetu, BASF-a, čelnica Europske komisije Ursula von der Leyen sastala se s predstavnicima 58 velikih europskih tvrtki, 15 industrijskih udruženja i jedne organizacije koji zapošljavaju skoro 8 miliona radnika. Na tom sastanku najveći europski industrijalci su izrazili svoje sumnje u mogućnost postizanju klimatske neutralnosti do 2050. Naime, da bi se ispunili ti ciljevi potrebno je višestruko povećati proizvodnju električne energije iz ugljično neutralnih izvora, a industrijska ulaganja barem šest puta veća nego u prethodnom desetljeću. Treba osigurati stabilne i jeftine izvore sirovina.

Europa i njeno gospodarstvo su izloženi pritiscima Kine, SAD-a, ali i drugih globalnih igrača. Industrijska postrojenja se zatvaraju, proizvodnja se zaustavlja, zaposlenici se otpuštaju. Zato su tvrtke zatražile “korekciju” Europskog zelenog sporazuma kako bi se uvažile investicijske i zakonodavne potrebe industrije u smanjenju emisija, jer graditi budućnost samo na komunikaciji političara, aktivista i nevladinog sektora jednostavno nije moguće čemu smo svjedoci posljednjih godina. Svaki razgovor gospodarstvenika s političarima bio je i još uvijek se označava kao lobiranje u negativnom smislu te riječi. Prilikom donošenja odluka nije se pitalo tvrtke mogu li ih one provesti. Pri tome su političari i aktivisti zaboravili da novac koji koriste dolazi iz tih tvrtki kroz prikupljene poreze.

Industrija je ovom deklaracijom jasno poručila političarima – ili EU s nama ili EU bez nas. Ako se nešto ne promijeni, preseliti će dio proizvodnje tamo gdje nemaju takvih problema. Prema njima EU treba kreirati politiku koja će podržati inovativne pristupe i tehnologije te pomoći u njihovom financiranju. Svoje zahtjeve su predočili u formi Antwerpenske deklaracije koja su uputili europskim političarima. Po njima treba:

  1. Staviti Industrijski dogovor u središte nove europske strateške agende za period 2024.-2029. Oni pozivaju na sveobuhvatan akcijski plan za podizanje konkurentnosti kao strateškog prioriteta i stvaranje boljih uvjeta za poslovanje u Europi. Taj akcijski plan treba uključivati radnje za uklanjanje regulatorne nekoherentnosti, proturječnih ciljeva, nepotrebnih složenosti zakonodavstva i prekomjernih izvješćivanja.
  2. Povezati poglavlje o javnom financiranju s Fondom za implementaciju čistih tehnologija za energetski intenzivne industrije koji je usko koordiniran s pojednostavljenim okvirom državne potpore, uz poštovanje pravila jedinstvenog tržišta. To bi trebalo omogućiti smanjenje rizika privatnih ulaganja u čiste tehnologije te pomoći zadržavanju postojećih i stvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta u Europi. Potpisnici deklaracije predlažu konkurentnu i održivu razinu poreza diljem Europe.
  3. Učiniti Europu globalno konkurentnim dobavljačem energije. Troškovi energije u Europi su previsoki da bi se njena industrija mogla uspješno natjecati s konkurencijom i nisu vođeni samo cijenama roba, već i regulatornim naknadama. Sljedeća Europska komisija mora dati prioritet novim projektima za izdašnu i pristupačnu obnovljivu i nuklearnu energiju s niskim udjelom ugljika. Treba donijeti pravu energetsku strategiju EU s konkretnim radnjama koje omogućuju lakšu dostupnost prekogranične električne energije, širenje mreže za vodik i druge obnovljive molekule s niskim udjelom ugljika te partnerstva sa zemljama bogatim resursima.
  4. Usredotočiti se na infrastrukturu koja je potrebna Europi. Usmjeriti sredstva za oporavak i otpornost te strukturne i regionalne fondove u energetsku i digitalnu infrastrukturu, kao i u sustave za recikliranje što je prije moguće. Ukloniti pojam prekograničnog prometa  i razviti transeuropske mreže. Ukloniti prepreke za izdavanje dozvola za projekte industrijske transformacije. Ova će transformacija također zahtijevati značajan broj kvalificiranih radnika kojih trenutno nedostaje. Zato će biti potrebni ciljani programi kako bi oni bili brzo dostupni.
  5. Povećati dostupnost sirovina iz EU-u povećanjem kapaciteta domaćeg rudarstva, održive obrade i recikliranja ključnih sirovina, u kombinaciji s novim globalnim partnerstvima. Treba povećati obnovljive izvore te brzo implementirati tehnologije kemijskog recikliranja. Razviti kružnu ugljičnu strategiju koja potiče hvatanje i korištenje ugljika (CCU), biobazirane sirovine, bazne metale, minerale i napredne materijale potrebne za postizanje ciljeva Zelenog dogovora. Sporazumi o slobodnoj trgovini ili druge vrste sporazuma trebale bi osigurati opskrbu od vitalnog značaja za industriju, omogućiti pristup novim tržištima i povećati izvoz. EU bi trebala razmotriti sve instrumente politike protiv nepoštenog tržišnog natjecanja kako bi se  osigurao stvarne jednake uvjete za industrije EU-a na domaćem i međunarodnom tržištu, uključujući zaštitu od istjecanja ugljika.
  6. Povećati potražnju za neto nultim, niskougljičnim i kružnim proizvodima. Uveriti potrošače (poslovne i privatne) da odaberu neto-zero i kružne proizvode, temeljene na transparentnim proizvodnim i ekološkim ugljičnim otiscima. Proširiti opseg Zakona o nultoj neto industriji i Zakona o kritičnim sirovinama. Povećati prodajne potencijale lakšem pristupu međunarodnom tržištu.
  7. Osnažiti, oživiti i poboljšati jedinstveno EU tržište. Stvoriti jedinstveno tržište za otpad i reciklirane materijale, kao i pravo europsko energetsko tržište. Poboljšati provedbu postojećih mjera usmjerenih na uvoz.
  8. Učiniti inovacijski okvir pametnijim kroz poticanje visokokvalitetne znanosti, tehnoloških inovacija i politika suradnje koje daju prioritet otvorenosti uz istovremeno prihvaćanje inovativnih pristupa. Promicati digitalizaciju kao preduvjet za istraživanje i povećanje učinkovitosti. Bolje zaštititi prava intelektualnog vlasništva. Usredotočiti se ne samo na istraživanja novih tehnologija već i na njihovu implementaciju.
  9. Novi duh pri donošenju zakona. Zakonodavstvo bi trebalo stvoriti poticaje za poduzeća da ulažu u čiste tehnologije. Trebalo bi smanjiti pretjeranu normiranost, prekomjerno izvješćivanje, itd. Procijeniti kumulativni učinak zakonodavstva.
  10. Imenovati prvog potpredsjednika odgovornog za provedbu Europskog industrijskog sporazuma i za osiguravanje besprijekorne integracije zakonodavstva i usklađivanja s programom sljedeće Europske komisije, nadzirući ključne glavne uprave za Industrijski dogovor u jednom integriranom pristupu.

Zajednička deklaracija pokazatelj gospodarstva, koje je u posljednje vrijeme pod velikim pritiskom. Deklaracija je još jedan od signala da bi zdrav razum trebao imati prednost nad ideologijom i da politika i biznis moraju komunicirati. Neki političari vjerojatno već shvaćaju da će EU kakvu poznajemo nestati ako ne pomognemo industriji u EU. Zato je Antwerpenska deklaracija tako važna jer upravo je industrija uz poljoprivredu temelj europskog gospodarstva.

Bez metalurgije, kemijske industrije, rudarstva i brojnih drugih grana, Europa će postati puno ranjivija i ovisna o dobroj volji drugih država. Zato su važne inicijative poput ove iz Antwerpena. To je poziv na uzbunu o očuvanju standarda i povećanju kvalitete života.

Jasno da su neki izrazili protivljenje ovom prijedlogu poput Tatiane Santos iz Europskog ureda za okoliš ili Domien Vangenechten, savjetnika za politike iz E3G. Oni smatraju da je interes potpisnika samo povećati profit na račun građana.

U međuvremenu su deklaraciju potpisali predstavnici više od 550 tvrtki, udruženja, organizacija i institucija, ali niti jedna iz Hrvatske. Zašto se niti jedna od njih nije priključila deklaraciji možemo samo pretpostaviti, a to je da nisu čuli za nju do sada.