Francuzi su rekli – “Dosta nam je imigranata!”

Vrijeme Božića je obično u politici mirnije razdoblje, ali ove godine u Francuskoj je bilo burno. U Nacionalnoj skupštini i u Senatu vodila se iznimno teška rasprava o donošenju novog zakona o imigraciji, a cijeli je proces doživio nekoliko neočekivanih obrata koji će godinama duboko utjecati na francusku politiku.

U rujnu 2023. prestižna agencija IFOP provela je veliko istraživanje o stavu Francuza prema različitim pitanjima vezanim uz imigraciju. U svim njima, Francuzi su velikom većinom rekli da žele strože mjere i smanjenje broja dolaznih imigranata. S time su se uglavnom složile i pristaše lijevih stranaka.

To je bio i razlog zašto je Macronov ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin posljednjih mjeseci pripremao novi imigracijski zakon. Reforma je trebala riješiti najhitnija pitanja, povećati potporu javnosti predsjedniku nakon teških prosvjeda protiv mirovinske reforme prošle godine, pridobiti konzervativne republikance i oduzeti vjetar u jedra Marine Le Pen.

Rasprava o Darmaninovom zakonu trebala je biti 11. prosinca, no isti dan se prvi put u ovom izbornom razdoblju cijela oporba, od radikalne desnice do radikalne ljevice, ujedinila i glasala za odbijanje rasprave, de facto zakopavanje zakona. Bio je pretvrd za ljevicu, a premekan za desnicu.

Bilo je to veliko poniženje i za Macrona i za Darmanina, a ovaj potez oporbe u potpunosti je otkrio da šef države nema većinu u parlamentu. Iako ima najviše zastupnika, od parlamentarnih izbora 2022. godine, kao prvi predsjednik nakon 20 godina, izgubio je apsolutnu većinu i ne može učinkovito donositi zakone.

Nakon što je parlament odbio raspravu, Darmanin je odmah ponudio ostavku, koju je Macron odbio. Ljevica je slavila pobjedu i činilo se da reforme imigracije neće biti tako brzo. Međutim odmah je bilo formirano novo povjerenstvo sastavljeno prvenstveno od predstavnika Macronovih zastupnika i zastupnika konzervativnih republikanaca koje je trebalo raspraviti o novoj verziji zakona.

Iako republikanci imaju samo 60-ak zastupnika od 577 u donjem domu, oni kontroliraju apsolutnu većinu u Senatu, koji je morao usvojiti ovaj zakon. U ekspresnoj brzini u roku od tjedan dana, Macron je prihvatio gotovo sve njihove zahtjeve i zakonu je ponovno došao u parlamentu 19. prosinca te je isti dan usvojen u oba doma parlamenta.

Ljevica, koja je tjedan dana prije likovala, odjednom je doživjela težak poraz. Usvojeni zakon jedan je od najstrožih u cijeloj EU i najveća je useljenička reforma u posljednjim desetljećima.

Razlikuje strance na one koji rade i one koji ne rade, pri čemu prva skupina ima pravo na socijalne naknade uključujući dječji doplatak tek nakon 30 mjeseci, druga skupina tek nakon 5 godina. Zakon uvodi migracijske kvote, odnosno najveći broj migranata koji mogu stići godišnje.

Država će sada moći oduzeti državljanstvo osobama s dvojnim državljanstvom ako počine teška kaznena djela. Pravo na državljanstvo kada ga rodi strani državljanin na francuskom tlu također je ograničeno. Ono više neće biti automatsko i za njega se mora podnijeti zahtjev između 16. i 18. godine starosti. Vraća se i kazneno djelo ilegalnog boravka u Francuskoj, koje će se opet kažnjavati zatvorskom kaznom.

Državljani trećih zemalja koji imaju boravišnu i radnu dozvolu u Francuskoj morat će čekati najmanje 24 mjeseca od dobivanja dokumenata kako bi mogli podnijeti zahtjev za dolazak članova svojih obitelji u Francusku, pod uvjetom da podnesu i uvjerenja o stabilnim i redovnim primanjima, mirovinskom i medicinskom osiguranju.

Jedna od odredbi novog zakona predviđa da će Vlada svake godine morati predstaviti Parlamentu izvještaj o provođenju imigracijske politike koji uključuje između ostalog detaljne podatke o broju tražitelja azila te broju odobrenih i odbijenih zahtjeva za boravište.

Najključnije načelo koje se može naći u cijelom zakonu je ponovna primjena “nacionalne preferencije”, odnosno davanja prednosti francuskim državljanima u odnosu na strance. Ovo je načelo dugoročni cilj Marine Le Pen i njezine stranke.

Donedavno ga je cijeli ostatak političkog spektra odbijao i označavao kao rasistički. Njegovo usvajanje pokazuje koliko se promijenila cjelokupna politička scena. Ne samo da je ovaj zakon predstavila liberalna Macronova vlada, nego su za njega mirno glasali i Marine Le Pen i cijeli njen klub.

Marine Le Pen je usvajanje Darmaninova zakona nazvala svojom ideološkom pobjedom, a umjesto da bude oslabljena, odlazi znatno ojačana. Načelo da nitko ne smije surađivati ​​s njezinom strankom je puklo. Većina koju bi činili Macronovi zastupnici i republikanci bila bi dovoljna za usvajanje reforme koju Macron pokušava obraniti, ali da je Le Pen glasala protiv ili bila suzdržana, zakon ne bi bio izglasan.

Marine Le Pen sada je bliže predsjedničkoj poziciji nego ikad u povijesti. Za sve veću skupinu Francuza, to je apsolutno prihvatljiva alternativa. U anketama uoči europskih izbora njezina je stranka na prvom mjestu s 31 posto, daleko ispred ostalih. Macronova stranka je druga i ima tek nekih 20 posto.

Iako je ovu reformu predstavila vlada, Macron je najveći gubitnik. Njegova centristička politika doživjela je težak poraz s filozofskog gledišta.

Već je u kampanji 2016. skovao ideju da želi ujediniti desne i lijeve elemente. Njegovu vladu i parlamentarni klub čine i ljevičari i desničari. Ovaj njegov stav izražava i njegova česta upotreba izraza “en même temps”, što znači da vrijede istovremeno lijevo i desno načelo. Pokušao ga je primijeniti i i za prvi nacrt imigracijskog zakona. No, očito je podbacio i u drugom nacrtu očito je morao značajno skrenuti udesno, izdajući time srž svoje političke filozofije.

Politički komentatori o tome su napisali da je “en même temps“ mrtav. Stara podjela na ljevicu i desnicu nije prevladana kako se činilo nakon Macronove pobjede 2017., nego je danas aktualnija nego ikad.

Macron sada pokušava popraviti svoju ozbiljno narušenu reputaciju. Mnogi lijevi političari, poput šefa socijalista Oliviera Faurea, koji je prije drugog kruga predsjedničkih izbora pozivao na izbor Macrona, sada su rekli da “nisu pozivali na izbor Macrona kako bi spriječili uspon radikalne desnice” samo tako da sad on sam donosi fašističke i ksenofobne zakone”.

Nekoliko lijevih ministara iz njegove vlade podnijelo je ostavke u znak prosvjeda protiv usvajanja zakona, uključujući ministra zdravlja i ministra visokog obrazovanja i istraživanja. Otprilike četvrtina njegovog kluba od 251 člana bila je suzdržana ili je glasovala protiv usvajanja reforme. Stoga je pitanje ima li Macron dovoljnu političku potporu da progura svoje daljnje reforme.

Macron sada pokušava umiriti svoje ljevičarske zastupnike tako što će prijedlog zakona uputiti na Ustavni sud, jer su neki njegovi dijelovi toliko oštri da bi mogli biti u suprotnosti s Ustavom. No to vjerojatno neće biti dovoljno da ih umiri.

Osim toga Macronu se sada otvara još jedna dilema. Gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo i deseci odjela pod kontrolom socijalista rekli su da neće primjenjivati ​​imigracijski zakon i da će ga pokušati zaobići. Poduzme li nešto protiv njih, još će više razljutiti svoje saveznike. No, ako ne intervenira, može potpuno zaboraviti na podršku republikanaca u budućnosti, kao i na provedbu drugih svojih reformi.