18. travnja 2024.

S brzim razvojem novih industrija i širenjem elektronike u gotovo sva područja života, došlo je i do naglog porasta potražnje za sirovinama koje se u njima koriste. Materijali za koje do nedavno nismo niti čuli postali su osnovica moderne tehnologije. Elementi rijetke zemlje koji se ne koriste samo u elektrotehnici i metalurgiji, već i u poljoprivredi, čak i kao dodatak stočnoj hrani. Baš zato se ne rudare samo kriptovalute.

Ne samo kriptovalute nego i litij

Litij, Kobalt su samo neki od brojnih elemenata rijetke zemlje za koje smo svi čuli u zadnje vrijeme. Kada kažemo rijetki, oni zapravo nisu toliko rijetki i nalaze se po cijelom planetu, ali problem je u koncentraciji jer je vrlo malo ležišta s takvom koncentracijom da se isplati rudariti. Otprilike polovica svjetskih zaliha kobalta nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo, Južnoafrička Republika drži oko 40 posto svjetskih zaliha mangana, dok su velike zalihe litija koncentrirane u Čileu, Argentini i Australiji. No, kada je riječ o rudarenju i preradi svjetskim tržištem dominira Kina, gdje se prerađuje gotovo 90 posto elemenata rijetke zemlje. Osim spomenutih, posebna pozornost posvećuje se i niklu, posebice zbog njegove potrebe u području proizvodnje baterija.

Jednako tako zamjena fosilnih goriva znači samo korištenje drugog izvora energije za koje treba mnogo tih rijetkih elemenata i minerala koje negdje treba nabaviti bilo to s drugog kraja Zemlje ili iz tla pod našim nogama Tehnologija solarnih panela i vjetroturbina treba materijale bez kojih nije moguće pretvoriti sunčevu svjetlost ili energiju vjetra u upotrebljivu električnu energiju. Jednako tako bez litija i kobalta ne postoje električna vozila. O telefonima ili medicinskim uređajima koji koriste još neke druge metale da niti ne govorimo. No svaka eksploatacija (nafte ili litija) uvijek će ostaviti utjecaj na okoliš, često razoran.

Kako smo se globalno opredijelili za nove izvore energije i digitalne tehnologije svih vrsta, jasno da nam sada trebaju materijali koji prije nisu bili važni. Za te sirovine vodit će se jednaka gospodarska, geopolitička i vojna bitka kao prije za naftu i plin. Kina je 2010. potpuno prekinula opskrbu Japana kako bi izvršila pritisak na Tokio da oslobodi pritvorenog kineskog kapetana ribarskih koćarice. O tome svjedoče i nedavne riječi predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen: „Litij i rijetke zemlje uskoro će biti važniji od nafte i plina“.

Zakon o kritičnim sirovinama

Popis kritičnih sirovina potrebnih europskoj industriji redovito ažurira Europska komisija. Zadnji put je to učinio 2020. u Izvješću o otpornosti na području kritičnih sirovina. Ovaj popis je prvi put sastavljen 2011. godine i ažurira se svake tri godine. Sljedeće ažuriranje trebalo bi biti iduće godine, ali ono će već biti dio složene legislative koju Europska komisija priprema.

Europska komisija planira u ožujku sljedeće godine predstaviti Zakon o kritičnim sirovinama, tzv European Critical Raw Act, koji bi trebao pomoći u dobivanju sirovina za nove vrste industrije. Trenutno je u fazi javne konzultacije, ali još uvijek bez jasnog teksta. Osnovne elemente zakona predstavio je europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton. „Moramo izgraditi otporniji opskrbni lanac, podržati projekte i privući više privatnih ulaganja od rudarenja do rafiniranja, prerade i recikliranja. Naravno, uz osiguranje najviših društvenih i ekoloških standarda“, rekao je Breton.

Zakon o kritičnim sirovinama trebao bi utvrditi kriterije za utvrđivanje sirovina koje su od posebne strateške važnosti za tranzicijske i obrambene potrebe, uključujući gospodarsku važnost, koncentraciju opskrbe, strateške primjene i predviđene nedostatke u opskrbi. Time bi se ujedno ulagačima dao signal o prioritetnim potrebama i usmjerili europski i nacionalni napori.

Nadalje trebalo bi stvoriti mrežu nacionalnih agencija za sirovine koje bi pratile stanje, provodile stres testove i predviđale rizike od poremećaja, povećanja cijena ili nestašica te donosile odgovarajuće odluke o diversifikaciji, stvaranju zaliha i ulaganjima.

Osim toga europska komisija bi trebala biti ovlaštena navesti strateške projekte koji bi bili od zajedničkog interesa na temelju prijedloga država članica. Ti bi projekti mogli imati koristi od pojednostavnjenih postupaka dobivanja dozvola i boljeg pristupa financiranju. Tako bi vrijeme od početka istraživačkih radova do otvaranja rudnika ili rafinerijskog postrojenja bilo kraće i ne više pitanje desetljeća.

I na kraju taj zakon bi trebao osigurati održive i jednake uvjete za sve, oslanjajući se na jedan od stupova EU, a to je jedinstveno tržište. Danas postoje različiti  propisi certificiranja rudarskih aktivnosti i ovaj zakon bi ih ujednačio. Kad je riječ o recikliranju i ponovnoj uporabi, države članice trenutačno različito tumače odredbe povezane s tokovima otpada, što stvara prepreke slobodnom prometu. Ciljanim izmjenama i usklađivanjem postojećeg zakonodavstva, promicalo bi se kvalitetno recikliranje strateških sirovina i učinkovito tržište sekundarnih sirovina, a u skladu s ciljevima kružnog gospodarstva.

Institucije EU trebale bi voditi i financirati kampanje koje bi građanima Unije objasnile potrebu za tim sirovinama i važnost da one dolaze iz EU, a ne da ovisi o trećim zemljama.

Dobavljači litija

Španjolska i Portugal glavni su dobavljači litija u Europi. Postoje i značajne rezerve na češko-njemačkoj granici u Češkom rudogorju, najveće u Europi i pete po veličini u svijetu. Elementima rijetke zemlje obiluje i južna Švedska. Tri kemijska elementa sa popisa rijetkih nazvana su po švedskom gradu Ytterbe – Yterbium, Terbium i Erbium. Drugi element, Holmij, nazvan je po glavnom gradu Švedske Stockholmu.

Takva promjena zakonodavnog okvira jasno da se ne sviđa raznim ekološkim aktivistima koji već duže vrijeme pokušavaju spriječiti otvaranje novih rudnika, odnosno proširenje postojećih. Jednako tako prepreke često dolaze i od lokalnog stanovništva kojima se ne sviđaju nikakve promjene u njihovoj okolini.

Hrvatska na nesreću (ili sreću za ekologe) nema nekog rudnog bogatstva i uvijek će njena ionako slaba industrija biti ovisna o tuđim sirovinama i cijenama koje drugi određuju. Doduše kao država ne bi od toga niti i imala neke koristi jer sjetimo se koliko smiješno država (HDZ) uzima MOL-u za eksploataciju nafte i plina. Ono što se jedino može pokrenuti je rudarenje po smetlištima i to onim većim, ali i to tko zna kada uz Tomaševića i slične ne državnike već populiste.