Istočna Afrika je novi dobavljač plina

Kada je 2010. otkriven plin u gospodarskim zonama Mozambika i Tanzanija od strane američke tvrtke Anadarko, malo tko je tada bio svjestan koliko će to biti važno otkriće za afričko, ali i globalno LNG tržište. Afrika je bogata plinom?! Između 2010. i 2020. 40% svih novih nalazišta plina otkrivenih u svijetu pronađeno je u Africi prema Međunarodnoj agenciji za energiju.
Zahvaljujući tome Tanzanija će sljedećih mjesec potpisati ključne sporazume s naftnim kompanijama uključujući Equinor, Exxon i Shell kako bi otvorili put za planirani projekt izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) vrijedan 40 milijardi dolara iz Likong’o-Mchinga Liquefied Natural Gas Project.
Afrika zamjena za Rusiju?
Odgađan godinama dugih pregovora, projekt je sada postao hitan jer europske zemlje traže LNG projekte koji mogu biti dugoročna zamjena za opskrbu energijom iz Rusije. Plin će se isporučivati iz tri bloka u postrojenje kapaciteta 15 milijuna tona ukapljenog plina godišnje dobivenih iz 24 milijarde m3 plina. Tanzanija i druge afričke zemlje, uključujući Mozambik i Nigeriju, pokušavaju povećati proizvodnju plina. Tanzanija pri tome čini sve što može i koristi nove tehnologije kako bi svoj plin učinila manje prljavim.
Projekt LNG-a u Tanzaniji mogao bi transformirati gospodarstvo istočnoafričke države ako se plan uspije ostvariti na vrijeme. Provedba projekta mogla bi povećati BDP Tanzanije za 6,5-7,5%. Sam LNG trebati će samo oko 500 radnika kada bude operativan, dok će u njegovoj gradnji sudjelovati oko 6000 radnika. Međutim, bez obzira na relativno mali broj uključenih radnika u taj projekt, sigurno će imati veliki utjecaj na cjelokupnu gospodarsku situaciju u zemlji jer će se prihod koji ostvari država upotrijebiti u druge razvojne projekte koji će stvoriti daljnja radna mjesta.
Podsaharska Afrika i LNG potencijal
Zemlje poput Mozambika i Tanzanije mogle bi imati koristi u srednjoročnom razdoblju od nastojanja Europe da diversificira svoje izvore energije, posebno s obzirom na nedavnu odluku Europske unije da klasificira plin kao održiv. Samo njihova polja sadrže 2% svjetskih rezervi. Nadalje, u svojoj inicijativi RePowerEU, EU je opisao podsaharsku Afriku kao regiju s “neiskorištenim LNG” potencijalom i kao partnera koji će pomoći u smanjenju ovisnosti o ruskim energetskim opskrbama.
Optimizam u vezi s ovim razvojem događaja trebao bi dolaziti s određenim oprezom. Sigurnosni rizici i dalje predstavljaju najveću prepreku regiji da u potpunosti ispuni svoj potencijal, uz slab institucionalni okvir koji bi mogao biti pod dodatnim pritiskom zbog naglog priljeva bogatstva. U travnju 2021. TotalEnergies je u Mozambiku morao evakuirati svoju radnu snagu nakon terorističkih napada u blizini svojih postrojenja. Izgledi za terminal u Tanzaniji dobili su poticaj nakon izbora vlade koja je prijateljskija prema ulagačima u ožujku 2021. Postoji i opasnost od takozvanog prokletstva resursa – pri čemu se priljev novog bogatstva u zemlju ne uspijeva pretvoriti u održivi rast, već potiče korupciju, slabi institucije i povećava političku krhkost i sukobe. Rizik je izražen u zemljama koje nemaju jake institucije.
Istočna Afrika vs. druge zemlje bogate plinom
Otkrića plina u istočnoj Africi poklopila su se sa značajnim nalazima u istočnom Sredozemlju kao što su plinska polja Tamar i Leviathan i Aphrodite 2011. Ipak, značajan izvoz plina iz regije istočnog Sredozemlja nije ostvaren, a zemlje u ovoj regiji još uvijek se cjenkaju i dogovaraju oko mogućnosti izvoza. U tom smislu, istočna Afrika mnogo je relevantnija za globalnu trgovinu LNG-om nego istočni Mediteran.
Mozambik drži lavovski udio rezervi u regiji, s 2,8 trm3, što ga stavlja na treće mjesto u Africi, nakon Nigerije (5,4 trm3) i Alžira (4,3 trm3), a ispred Egipta (2,4 trm3). Ta je brojka također jednaka ostalim velikim proizvođačima plina poput Azerbajdžana (2,8 trm3) i Kazahstana (2,7 trm3). Mozambik ima veće rezerve od izvoznika poput Norveške (1,5 trm3), Australije (2,4 trm3) i Malezije (0,9 trm3).
Budući da su domaća tržišta plina u Mozambiku i Tanzaniji i dalje mala, monetizacija rezervi prirodnog plina tih zemalja u osnovi će se sastojati od izvoza. Ova povećanja kapaciteta smjestit će Mozambik među 10 najvećih izvoznika LNG-a, pri čemu će nadmašiti važne postojeće izvoznike poput Egipta.
Zaključak: Istočna Afrika je jeftinija?
Privlačnost istočnoafričkog prirodnog plina međunarodnim ulagačima ne proizlazi samo iz uključenih količina. Ekonomika projekta jednako je važna. Na primjer, LNG projekti u Mozambiku imaju jednu od najnižih cijena potrebnih za pokrivanje troškova u svijetu. Zemljopisni položaj istočne Afrike također bi trebao povećati njezin izvozni potencijal, s lakim pristupom tereta ključnim tržištima plina u Aziji i Europi. Razvoj tržišta plina unutar Afrike bio bi daljnja blagodat za regiju.
Trenutačno je već 75 posto izvoznog kapaciteta mozambičkog LNG projekta prodano kupcima s ključnih regionalnih tržišta u Europi i Aziji prema dugoročnim kupoprodajnim ugovorima i prije završetka objekata.