18. travnja 2024.

Japan je peti najveći svjetski potrošač plina s minimalnom domaćom proizvodnjom. Do Japana ne vodi nikakav plinovod već u potpunosti ovisi o uvozu LNG-a. No premda japanska vlada planira subvencionirati potrošače električne energije od Nove godine zbog porasta cijena, on ovu energetsku krizu je manje osjetio nego drugi, a inflacija je trenutačno 3,4 posto. Kako to pitao bi Vojko V?

Tokio je dugi niz godina bio najveći uvoznik plina na svijetu, sve dok ga krajem 2021. nije prestigla Kina. No cijene koju je plaćao Japan bile su drugačije u odnosu na ostatak svijeta. Dok je japanska ekonomija u kolovozu ove godine plaćala oko 60 eura za (MWh), Kinezi su plaćali više od 150 eura, a Europa više od 200 eura. Od tada su cijene nešto pale, ali razlika ostaje. Kina je ljetos morala ograničiti uvoz plina zbog visokih cijena. Europa možda ima najgore iza sebe, ali još uvijek se bori s nezapamćenom energetskom krizom.

Što Japan može pružiti?

Japan tako može Europi pružiti vrlo korisne lekcije o tome kako izbjeći energetsku krizu. I to uglavnom zato što je prije desetak godina prošao kroz nju i kada je odlučeno da se to više ne smije ponoviti. Njihovu energetsku krizu nisu uzrokovali geopolitički sukobi već prirodna katastrofa.

Japan je bio nuklearna sila koja je proizvodila najviše električne energije iz nuklearnih elektrana u svijetu 2010. godine. U to vrijeme i kraj tih velikih brojki, nuklearna energija bila je tek drugi najvažniji izvor električne energije u zemlji. Cilj japanske vlade je tada bio da udio nuklearne energije dodatno poraste. Međutim u ožujku 2011. ove su planove preplavili valovi Tihog oceana. Snažan potres izazvao je veliki tsunami koji je pogodio reaktore nuklearne elektrane u Fukushimi i napravio nesreću ogromnih razmjera. Japanska vlada je ugasila sve nuklearne reaktore kako bi napravila analizu postojećeg stanja i podigla na više razine sve sigurnosne parametre. Udio električne energije iz nuklearnih elektrana nakon nekoliko godina pao je prvo na 0 posto, da bi se sada dignuo na 14 % s lanjskih šest. Većina nuklearnih elektrana do danas nije ponovno pokrenuta.

Električna energija koju nisu proizveli u nuklearnim reaktorima morala se proizvoditi drugačije. Iako Tokio čini što može i udio obnovljivih izvora u ukupnom energetskom miksu raste, fosilna goriva su morala nadoknaditi veliki manjak. Dok je položaj ugljena u miksu ostao stabilan, prirodni plin počeo je sve više dominirati.

Zašto onda Europa ima problem, a Japan nema?

Japan su spasili dugoročni ugovori. Prije svega, Japan se oslanjao na dugoročne ugovore o opskrbi LNG-om. Zemlja izlazećeg sunca i inače potpisuje ugovore na deset do dvadeset godina. To ne znači da je to rješenje koje odgovara svima. Kao i sve, ima svoje prednosti i nedostatke. Indeksacija cijenama nafte svakako je među najvećim nedostacima. Japancima se nekoliko puta dogodilo da je jeftinog plina bilo u izobilju na tržištu, ali je cijena nafte rasla pa su morali plaćati više. Osim toga, rizike nosi i današnje sklapanje ugovora za opskrbu fosilnim gorivima za deset godina unaprijed, kada još nije sigurno koliko će se zapravo trošiti za jedno desetljeće.

U svakom slučaju, ovaj pristup ih je sada djelomično spasio i očito ima više prednosti nego nedostataka. Stoga nije slučajno da je poslije japanskih iskustava ove godine potpisano najviše dugoročnih ugovora u svijetu u posljednjih pet godina.

A što je s Hrvatskom?

U Hrvatskoj nitko nažalost ne razmišlja toliko dugoročno. LNG terminal kojim se Andrej Plenković toliko hvali zakupile su uglavnom strane tvrtke tako da mi trenutačno od njega i nemamo neke koristi. Postojeći kupci plina poput Gradske Plinare iz Zagreba ili HEP-a razmišljaju samo kratkoročno i time onemogućuju gospodarstvu dugoročno planiranje jer poduzetnici ne mogu predvidjeti troškove poslovanja i proizvodnje.

Foto: JESCO

P.S. Trenutačna cijena električne energije u Japanu za 1 MWh je 66 dolara (0,5 kn za kWh).