Auto kao klasni neprijatelj
Vijeće EU-a i Europski parlament pristali su na zabranu prodaje automobila koji imaju motor sa unutarnjim izgaranjem od 2035. godine. Zabrana nije apsolutna, ima nekoliko iznimaka, kao što je auto sa sintetskim gorivom. No, kakav se auto smije prodavati?
Auto i vrste goriva u EU
Prva iznimka je da su dozvolili da se mogu prodavati vozila s takvim motorima, ali koja koriste sintetska goriva. No odmah su se u svezi te iznimke stvorila neka pitanja na koja trenutačno nemamo odgovor. Znači li to da da se ta vozila neće moći voziti u državama koje neće uvesti takvo gorivo? Da li će moći takvi motori koristiti sintetska i ne sintetska goriva?
Druga iznimka je da se ta zabrana ne odnosi na proizvođače automobila koji proizvode manje od deset tisuća automobila godišnje, a to su uglavnom najluksuznije marke namijenjene samo bogatima koji će ionako Iako platiti kaznu za emisije štetnih plinova.
Mora se reći da je ovaj prijedlog možda ne samo besmislen, već i kratkovidan. Nova vozila neće biti pristupačna i samo će povećati razliku između imućnih i siromašnih, te s vremenom stvoriti dodatni otpor prema Europskoj uniji kao zajednici. Svojevremeno su zabranjivali klasične žarulje, ali one se i dalje daju kupiti kao grijalice za perad.
Neke zemlje za blaži prijedlog
Slovačka, Italija, Portugal, Bugarska i Rumunjska, zahtijevale su veće ublažavanje prijedloga, no druge zemlje poput Hrvatske su bez prevelikog protivljenja pristale na prijedlog i tako osigurale potrebnu većinu. Ta problematika prepoznata je kod nekih zastupnika u parlamentu (Ilčić i Kolakušić za Hrvatsku) i oni su glasovali protiv zabrane, ali to nije bilo dovoljno.
Koliko dakeko ide ta borba protiv vozila s motorima sa unutarnjim sagorijevanjem pokazuje izjava češkog europarlamentarca Mikuláša Peksa koji je izjavio da su automobili beskoristan i neetičan luksuz koji ljudi posjeduju samo iz statusnih razloga. Jednako tako izjavio je da će ukidanje fosilnih goriva pomoći da prekinemo podršku autoritarnim režimima, jer su oni uglavnom glavni proizvođači sirovina, odnosno nafte. Istina je, ali on je očito namjerno “zaboravio” da s prelaskom na električne automobile postajemo ovisni o drugim autoritarnim ili nedemokratskim vladama poput Kine koja dominira ne samo proizvodnjom baterija za električne automobile, već kontrolira i velik dio tržišta ključnih metala i komponenti koji su neophodni za proizvodnju baterija, elektro motora i elektronike.
Glasovanje hrvatskih zastupnika
Spomenuto glasovanje hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu također nam daje dobre smjernice kako donositi odluke na sljedećim europskim izborima. Ne povjeravati položaje zastupničkih mjesta onima koji ignoriraju interese Hrvatske i većine njezinih građana. To ne znači da su Ilčić i Kolakušić uvijek u pravu, ali ovaj put su glasali za ispravnu stvar.
Sljedeći europski izbori održat će se 2024. godine, a o njihovom rezultatu ovisiti će i budući sastav Europske komisije. Ta nova komisija morati će 2026. ocijeniti zadane ciljeve, te procijeniti je li Europska zajednica u mogućnosti ispuniti ih ili je potrebno produžiti vrijeme na recimo 2040. godinu.
Zaključak:
I za kraj: dok s jedne strane gledamo ustrajno nastojanje da se emisija CO2 smanji doslovno za svaki raspoloživi gram, pa čak i zabranom klasičnih automobila, s druge strane vidimo da zemlje poput Njemačke ili Austrija obnavljaju rad svojih elektrana na ugljen kao, bez sumnje najprljavijeg izvora energije. Mogu one tvrditi da je to privremeno, ali ne postoje nikakve garancije da će to tako i biti. U kratkom vremenu nije moguće zamijeniti izvore električne energije zasnovane na plinu, nafti, ugljenu i pri tome imati stabilnu opskrbu.