18. travnja 2024.

Tumor mozga kod nerođenog djeteta

Ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu, bilježi se pojačan napor na ograničavanju reproduktivnih prava žena. Zašto se to događa? Kakav je to tumor u glavama ljudi, tumor uglavnom u primitivnim glavama.

Jedno od objašnjenje je strah. Strah od promjene. Strah od beznačajnosti. Strah od žena. Strah od toga kako se žene mijenjaju, e to je taj tumor. Kako postaju slobodnije, hrabrije, manje sklone da želje muškaraca stavljaju iznad vlastitih prava.

Muškarci koji mrze žene

Zajednički karakteristika protivnika prava žena je njihovo moralno zgražanje. Oni se ljute na njih jer se one ne pridržavaju propisanih društvenih uloga, ne skrivaju iza zidova i imenuju krivce. A ti krivci su vjerski predstavnici, liječnici, političari, ali i njihovi sugrađani.

Žene su se okupile i počele sve glasnije govoriti o tom problemu. Problem s aktivizmom za reproduktivna prava i feminističkom agendom općenito je u tome što nije dovoljno širok (mnoge ne zanima) i često je previše akademski. Ne treba ni podcijeniti ni loš dojam koji među populacijom imaju nevladine udruge koje ih zastupaju jer ih javnost koja ne čita dalje od naslova često smatra parazitima na proračunskim jaslama ili podružnicama stranih tajnih udruga koje žele depopularizirati svijet.

Osim toga žene su same sebi često najveći neprijatelji i mogućnost dijaloga sa osobama poput Željke Markić je gotovo nemoguća, a da ne govorim besmislena. Gdje su svi ti veliki i dobrostojeći vjernici koji udomljavaju napuštenu djecu bila ona zdrava ili bolesna? Nisam čuo da su Markićka, Bartulica, pa i onaj ubojica djece Kordić koji su pohodili gradovima udomili neko dijete s potrebama. Ako jesu, unaprijed im se ispričavam za prozivanje.

Treba rješavati problem, a ne ograničavati prava

Pristup pobačaju treba prvenstveno povezati s problemom nedostupnosti zdravstvene skrbi, stambene nesigurnosti, porodiljnog dopusta i potpore obiteljima s potrebama. Ne treba kao uzroke izostaviti niti niske plaće, obiteljsko nasilja, probleme s ovisnošću, razlike u godinama između partnera, psihičke bolesti, ali i zdravstvene razloge. Mnoge žene se nalaze u nezavidnoj situaciji, gdje je siromaštvo financijsko i mentalno često i uzrok zlostavljanja nad njima. Financijske poteškoće i stres dodatno pogoršavaju agresiju i nasilje od kojih žrtve ne mogu pobjeći zbog nedostatka sredstava. Žene se na pprekid trudnoće ne odlučuju radi nepromišljenosti ili neodgovornosti, već prvenstveno zbog svih tih utjecaja koji ženama otežavaju život. Umjesto da im se pomogne, žene koje su prekinule trudnoću su često razapnute na stup srama od primitivne okoline.

Zbog svega toga politika i vlast bi kada nisu sposobne riješiti uzroke problema trebale onda barem omogućiti pristup prekidu trudnoće i osigurati sustav u kojem se žene ne izlažu dodatnim traumama. Kao da im nije dovoljno to što u sebi već proživljavaju.