Nostalgija za socijalizmom

Odakle potječe postsocijalistička nostalgija za bivšim sustavom? Je li se živjelo bolje danas ili za vrijeme bivše države?

31 godinu nakon promjene društvenog uređenja, određeni postotak Hrvata smatra i dalje da su prije ´90. ljudi živjeli bolje ekonomski i financijski nego danas, a neki od njih bi se bez problema odmah vratili u vrijeme socijalističke izgradnje bolje budućnosti (kao i neki u Austro-Ugarsku monarhiju). Bez obzira kakva je stvarnost, moramo priznati da su ti postsocijalistički osjećaji dijela stanovništva činjenica. Dio umirovljenika koji danas žive na rubu siromaštva i ljudi koji nikada nisu doživjeli oštru represiju milicije s nostalgijom se sjećaju prošlosti.

Današnje generacije ljudi koji su u svojim pedesetim, šezdesetim, sedamdesetim ili osamdesetim godinama, socijalizam vežu uglavnom uz adolescenciju, mladost, formiranje obitelji, sigurnost u javnosti, brigu o djeci, dodjelu društvenog stana ili ljetovanje u radničkom odmaralištu. Većina ljudi smatra da je hrana tada bila sigurnija i čak bolja nego što je danas, kriminala manje, a međuljudski odnosi bolji.

No činjenice i statistički podaci nam govore da se za današnju plaću može kupiti više proizvoda nego prije (ne svih proizvoda ravnomjerno jer cijene svih proizvoda od tada nisu porasle jednakom stopom). Tada se nije pazilo kakvi se pesticidi, herbicidi, insekticidi, konzervansi, antibiotici itd. koriste u proizvodnji i u kojim količinama. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je socijalistički režim pristupačnom hranom nastojao nadoknaditi manjak drugih potrošnih dobara, a industrija je na nedostatak pojedinih proizvoda i sirovina odgovarala proizvodnjom raznih nadomjestaka.

Veliki dio Hrvata uvjereno je da je gospodarstvo u Socijalističkoj Hrvatskoj bilo zrelo i zadovoljavalo stvarne potrebe ljudi, te da je funkcioniralo učinkovitije od današnjeg tržišnog sustava. No tipična posljedica središnjeg upravljanja gospodarstvom prijašnjeg režima bila je oskudica mnogih dobara. Daljnji problem je bila sveprisutna loša kvaliteta ne samo roba već i usluga jer je fokus bio na količinu. Isto tako ne treba zaboraviti na otuđenje privatne imovine nacionalizacijom i kolektivizacijom iz kojih su nastale kasnije velike tvrtke poput Dukata, Podravke, Plive, INA-e ili Kraša, te postupnu likvidaciju privatnog poduzetništva.

U socijalizmu su se dvostruki standardi savršeno primjenjivali na one koji su bili lojalni partiji i na one koji su postali neugodni, nisu se slagali s politikom ili su se javno suprotstavljali sustavu. Režim je se bilo koga mogao optuži za pljačku države i rušenje socijalističkog sustava. Socijalistički režim sustavno je izazivao strah među svojim stanovnicima i svojim sredstvima prisile i institucijama predstavljao je trajnu prijetnju svojim građanima. Bez sustava neovisnog pravosuđa i poštivanja ljudskih prava, svatko je po volji Komunističke partije mogao postati neprijatelj režima.

Uspoređivanje prošlosti i sadašnjosti ljudsko je i prirodno. Istina je i da se mnogi proizvodi koji se danas koriste nastali tijekom socijalističkog doba. Ljudi pamte okus ili kvalitetu tih proizvoda toliko intenzivno da se sadašnji proizvođači danas vole vraćati starim i provjerenim receptima ili izgledima. Zato danas postoje deseci web-mjesta, grupa na društvenim mrežama, e-trgovina ili čak klasičnih trgovina koje iskorištavaju nostalgiju za bivšim vremenima i nude vam povratak u prošlost, a marketinške agencije svoje kampanje dijelom zasnivaju upravo na toj nostalgiji.