18. travnja 2024.

Turska koja ima populaciju od 80 miliona stanovnika je postala dom za skoro 4 miliona migranata od kojih su 90 posto Sirijci. Kako bi ih zadržala kod sebe, svake godine dobije samo od EU 6,7 milijardi eura, što bi bilo oko 1.700 po migrantu, ali to nije sve jer prima i iz drugih izvora. Turska ne samo da prima novac za držanje migranata koji dijelom dolaze iz područja u kojima je ona destabilizacijski faktor, već ih i koristi za dodatne ucjene (čim ju EU nešto naljuti, Grčka i Bugarska osjete “migrantski pritisak”), a s obzirom da kontrolira i Libiju (preciznije Tripolitaniju), osjeti i Italija.

U svemu tome, EU nema nikakvu zajedničku strategiju. Njemačka (iz straha od potencijalnih problema s golemom turskom zajednicom kod kuće) se ne usuđuje previše zucnut, a niz vlada koristi Erdoganovo igranje “migrantskim ventilom” za svoje vlastite populističke kampanje.

Balkanska ruta

S izuzetkom Grčke i Bugarske na tzv. “balkanskoj ruti” prema Austiji i Njemačkoj se nalaze zemlje koje Turska smatra i tretira kao dio vlastite sfere utjecaja (smatra i Grčku i Bugarsku, ali se ove opiru). Na zadnjim predsjedničkim izborima u Turskoj, Erdogan je svoju kampanju počeo u Sarajevu. Autokratski lider ne uživa visoko poštovanje i ugled samo u BiH, već i u Beogradu i Zagrebu (Kolinda Grabar Kotarović ga je primila na Pantovčaku kad su mu sve druge zemlje okrenule leđa nakon što je napao Kurde u Siriji). Turska se percipira ugodnom i jeftinom turističkom destinacijom, ali i prijateljskom i bratskom zemljom djelomično i zahvaljujući popularnosti turskih sapunica.

Među svim zemljama na Balkanu, najjaču vezu nema s BiH, već sa Albanijom koja (unutar NATO okvira) ima i pojačani sporazum o vojnoj suradnji, obuci vojske i zajedničkim vježbama s Turskom, te nabavci vojne opreme koju financira sama Turska (kad Turskoj nedostaje novaca, u pomoć priskoči Katar), pod uvjetom da je naoružanje turske proizvodnje: “The cooperation agreement aims to determine the principles of financial assistance for Albania to buy products that are 100% indigenously made in Turkey and services for military purposes.”

Albanski premijer Rama i bošnjački član predsjedništva BiH na vjenčanju Erdoganove kćeri

Dvije zemlje imaju čvrste povijesne spone, a Turska vojna industrija je u usponu. Za turski dron Bayraktar TB2 se ispostavio da je toliko superioran da je u tradicionalno klansko-anadolijskom duhu proslavljen vjenčanjem Erdoganove kćeri s industrijalcem Selcukom Bayraktarom.

Oni koji ne žele migrante

Zanimljivo je da na listi kupaca tog drona nije samo Albanija, već i Poljska koja ne želi migrante (premda njeni migranti s kojima se bori na svojoj granici dolaze iz drugog pravca od drugog autokratskog vođe), ona ista država čiji je Ustavni sud prošli tjedan proglasio da poljska vlada ne mora poštivati presude Europskog suda pravde i odluke EK, ali ne bi van iz Unije jer je prvak u tretiranju EU kao “krave muzare”. Dajte pare, a za ostalo smo suvereni. Istovremeno mole Tursku za pomoć u sprečavanju dolaska tih migranata (od kojih su neki do Minska došli iz Turske avionom) premda je teško za očekivati da su oni spremni im pomoći u toj globalnoj utakmici.

Nedavni sastanak poljskog i turskog ministra vanjskih poslova . Foto. Dawid Zuchowicz / Agencja Gazeta

Ne treba zaboraviti na Viktora Orbana koji rado daje ruku Erdoganu, a ne želi prihvatiti migrante koje mu „prijatelj“ isporučuje i koji razmišlja o nabaci tih dronova.

Ljubav na prvi pogled