Rusija, Kina i Afganistan
Nema većeg pobjednika od ove situacije u Afganistanu i poraza Sjedinjenih Američkih Država od Rusije. Rusi se vesele jer se dobro sjećaju što su im Amerikanci radili dok su se sovjetski vojnici borili po Afganistanu. Sada zbog odlaska američke vojske iz Afganistana, Tadžikistan i Uzbekistan su se ponovno približili Moskvi radi prijetnje koje dolaze iz susjedstva. Zato su Rusija i ove srednjoazijske zemlje započele velike zajedničke vojne vježbe, a Rusija počinje govoriti o aktiviranju i proširenju svoje vojne prisutnosti u tim republikama te je najavila da će financirati izgradnju svojih vojnih objekata u Tadžikistanu. Ono što kvari okus te “pobjede” je to što su Džihadisti na Kavkazu su i dalje prisutni i ovo bi ih moglo ohrabriti u svojim aktivnostima.
Novonastala situacija predstavlja puno veći izazov Kini. Kina je planirala proširiti svoja ulaganja u ovom području, pogotovo kroz Inicijativu “Pojas i put” i već značajno uložila u zemlje kao što su Kirgistan, Uzbekistan, Pakistan i Tadžikistan. U Uzbekistanu gotovo četvrtina svih tvrtki ima koristi od kineskih ulaganja. Kirgistan, koji ima vanjski dug od oko 5 milijardi dolara duguje Kini gotovo 40% od tog iznosa. Zemlja je postala žrtvom zamke Kine jer nije u mogućnosti otplatiti taj dug i financirati daljnju izgradnju infrastrukture. S druge strane Kina je uložila nekoliko milijardi dolara u kinesko-pakistanski koridor čija je ukupna vrijednost 60 milijardi dolara. Ovaj projekt ima za cilj izgraditi mrežu željeznica i cesta i izaći na Indijski ocean. Ovdje nije kraj. Kina je ranije ove godine objavila da želi uložiti 400 milijardi dolara u Iran u razne projekte tijekom nekoliko naredni desetljeća. Radi svega toga situacija u Afganistanu predstavlja za Kinu ogroman rizik jer može značajno ugroziti ulaganja. Mora se imati na umu da Kina do sada nema pravo vojno iskustvo, zbog čega se dijelom približila Moskvi. Uostalom ove godine u Kini se odvijaju prve vojne vježbe Rusije i Kine, što Kina nikada prije nije učinila. Zato je održan sastanak kineskog ministra vanjskih poslova s Talibanima i polako se pripremaju za eventualno priznanje njihove vlade. Kina će na ovaj način nastaviti svoju pragmatičnu politiku jer ne smije ugroziti svoj utjecaj i ulaganja u Srednjoj Aziji.